Magareća klupa: Na javnoj raspravi nigdje nikoga
Govorimo gdje treba, pustimo birtijske priče
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Zapadna civilizacija, kojoj i mi, barem smo takvog uvjerenja, pripadamo, njeguje ono što nazivano demokracijom. Periodično, uglavnom...
Dašak moga zavičaja: Ljudi i boje
Crno – bijela slika obilježila je odrastanje brojnih naraštaja. U tim bojama je većina naših uspomena.
Tako Manje, koji nije ni znao za osobni hendikep...
Dašak moga zavičaja: Triba govorit
Obred paljenja svijeća za blagdanskim ručkom Manji i Juri znači puno, pridaju mu važnost i cijene zajedništvo oko obiteljskog stola:
- Ove godine mi se...
Dašak moga zavičja: Pogled s uzvisine
Mjesto nas uvelike određuje, pripadamo mu, htjeli ne htjeli. To se najjače očituje u božićno vrijeme. Zov prirode javi se u svima koji su...
Dašak moga zavičaja: Zagledani u jaslice
Vrijeme je došašća, blagog vremena koje ulijeva nadu i obećava radost. Ta radost osjeća se u susretima, kao da su „nebesa zarosila odozgo“ kroz...
Dašak moga zavičaja: Za krunu rođena
Polako se sliježe euforija oko izbora najljepše Hrvatice. Nepotrebna graja grlatih pojedinaca koji bi krojili pravila po osobnom nahođenju, polako splašnjava kao pjena od...
Dašak moga zavičaja: Cvijet u kamenu
Dubrovačke zidine su se nazirale u daljini. Izmamile su u Ivanu Poljičaku navalu emocija i upit, kako se čovjek može sroditi s kamenom? On...
Dašak moga zavičaja: Hvala Nebu
Dragi čitatelji, ne mogu se oteti potrebi da ovotjedni „dašak“ bude prigodan. Posvećujem ga svećenicima koji su nas napustili minulih dana, fra Filipu Sučiću...
Dašak moga zavičaja: Zov ljubavi
Snovi se grade na riječima koje imaju moć odvesti slušatelja u daleki kraj, u prostor gdje vlada ljubav. Ponekad ta ljubav oživi u slušatelju...
Dašak moga zavičaja: Odlazak na rad
Životne neprilike ponekad donesu nove prilike. Dogodilo se to u drugoj polovici minulog stoljeća. Navikle na teške poslove za koje nisu bile plaćene, seoske...
