1 C
Tomislavgrad
Ponedjeljak, 28. studenoga

Dašak moga zavičaja: Kupušnjak

Dok je sunce stidljivo izranjalo iza planine puzeći zlaćanim zrakama prema selu, bjeličasti dim iznad niskih krovova grlio se s jesenskom izmaglicom nestajući u...

Dašak moga zavičaja: Cedula

Ne pamte Brižani jutro kakvo je osvanulo te jeseni kad je Ante Plemića napustio rodni kraj. Obistinila se njegova zagonetna prijetnja kako će jednom...

Dašak moga zavičaja: Put u mrak

Antin plan se ostvario. Doveo je Kosu, nije ju puno trebao nagovarati. Zagledana u  Cvitina jedinka pristala je na neobičnu prosidbu: - Kose, oćeš li...

Dašak moga zavičaja: Gologlava Kosa

Ante je planirao odlazak od kuće k ujaku u Dalmaciju. Zbog političkih uvjerenja i javnog odreknuća od vjere, osjećao je prijezir domaćeg svijete. Ni...

Dašak moga zavičaja: Rasklimana stožina

Ante je osjećao grižnju savjesti jer se često sukobio s ocem Jandrom prije njegove smrti. Još ga prati onaj pogled pun očinske ljubavi i...

Dašak moga zavičaja: Tamo gdje je Studena (2. dio)

Poslije nekoliko zalogaja, Stipina priča je postala blaža, šaljivija. - Mi smo Ercegovci prirodno napridna vrsta, zato se sijemo po svitu, ko dobro sime. - Ima...

Dašak moga zavičaja: „Kupus i dite“

U Dočanima je sve mirisalo na jesen. Drvene kačice su se punile trvenim sirom, bukarice ovčjom varenikom, u prančioku su se sušili lješnjaci i...

Dašak moga zavičaja: Jozin okrajak

Prvi mrazovi prošarali su planinski krajobraz pastelnim bojama i navukli magličastu koprenu na gorske vrhunce najavljujući počinak. - Svako doba ima svoju lipotu – govorio...

Dašak moga zavičaja: Plemića torovi

U planini iznad sela gdje se brežuljci i udoline vežu gorskim potocima kao krvotokom pružajući okrepu i stadu i pastiru, tamo su Plemića staje....

Dašak moga zavičaja: „Krpež-drpež kuću drži“

Susreti su oduvijek bili prilike. Tako se Mara u blagdanskom susretu obrati priji Jagi: - Tribalo bi sastavit stan i otkat pelene i povoje, rodit...