Dašak moga zavičaja: Milkino priznanje
Na sve se ljudi naviknu pa i na rat, na uniforme, metalno znakovlje, na nove pozdrave. Čovjek je uistinu prilagodljiva vrsta, ta prihvaćanje je...
Dašak moga zavičaja: Prezreno domoljublje
Dođu dani koji traže svjedočanstvo, bilo kakva retorika postane manjkava, suvišna.
Početkom rata brojni duvanjski mladići, mahom neuki, obukoše hrvatske uniforme, bila je to prirodna...
Dašak moga zavičaja: Kosa rodila
Pratile su Cvitu kroz život brojne teškoće, a ona se hrabro nosila s njima. Iako neuka dobro je naučila najvažniju životnu lekciju.
- Svoj se...
Dašak moga zavičaja: Kape
Zapušu čudni vjetrovi, uskovitlaju se travke i pri udaru nevremena izgube ljepotu pa, kao nakaze, strše nudeći gorak okus. Gorčina je otporna, ona ostaje...
Dašak moga zavičaja: Zlovrime
Učeći iz života narod je prirodne nepogode nazivao „zlovrime“, a isto ime davao i povijesnim neprilikama, ratovima.
- Malo je ko umako ratu za obična...
Dašak moga zavičaja: Jetrve
- Poljičaci su provićurni – tumačio je stari Juko – di god odu na rad, brzo od običnog „sivonje“ postanu poslovođe. Nekako umiju i...
Dašak moga zavičaja: Stopanjice
- Lipo nam započelo mlado lito - zapodjenu razgovor Ikina Luca u večernjem sijelu – tri prstenske užine u nedilji dana? Beli sam se...
Dašak moga zavičaja: Janjina skakala
Obale rijeke su se oduvijek trebale. Ljudi su ih spajali brvnima, drvenim ćuprijama, kamenim mostovima te skakalima, velikim stijenama.
Dočani i Brižani su imali svoju...
Dašak moga zavičaja: Blagdanski koraci
Hladnoća je okovala malo selo na brijegu i posula krovove zrnastim sjajem.
- Suvi led! – Blago je puhao u ruke timareći konja, spremao se...
Dašak moga zavičaja: Ludi za balunom
- Svite moj! Što su Dalmatinci ludi za balunom, to se ne umi kazat? - pričao je majstor Iko u večernjem sijelu kako bi...
