8.6 C
Tomislavgrad
Srijeda, 22. travnja

Dašak moga zavičaja: Zavičajno blago 

Jezik je „kao vječno more sinje“, davno napisa Preradović, a u drugoj pjesmi poentira „po njemu te svijet poznaje živa, na njem ti se...

Dašak moga zavičaja: Josipov križ 

Josip posebno proživljava petke, tog dana se probudio iz kome. Iz zahvalnosti Bogu cijela obitelj ih je započela postiti, iako to prije nisu činili....

Dašak moga zavičaja: „Gdje je nestao čovjek“ 

Aktualna zbivanja na društvenoj sceni više puta nas ostave bez teksta. Na njih se dobro naslanjaju stihovi poznate pjesme, „gdje je nestao čovjek?“  Dakako, za...

Dašak moga zavičaja: Biti Veronika 

U sveprisutnoj potrebi biti netko drugi, obično poželimo biti netko lijep, slavan, uspješan, biti onaj kojemu svi zavide. Rijetki traže uzore u malenim, poniznim...

Dašak moga zavičaja: Ženo, nema te zemlja

Ženo, ti danas slaviš? I slavi, za slavlje si stvorena. Ti slaviš otkad znaš za sebe. Slaviš dječje rođendane, očeve imendane, majčine godišnjice, obiteljska...

Dašak moga zavičaja: Susret s vukom 

Ako pripadate naraštaju koji je imao bliske susrete s vukom, vjerojatno ste stekli bogato životno iskustvo i znate za izraz „kad vuk obzine“. Protagonistica...

Dašak moga zavičaja: Zidari i vezilje 

I najobičnija životna zanimanja podliježu profesionalnoj deformaciji, iako se najviše pripisuje prosvjetarima.  Tako su Manje i Jure prateći Festu svetog Vlaha na televiziji više zagledali...

Magareća klupa: Pas je najbolji čovjekov prijatelj… ako je čovjek razuman i odgovoran

VELIKIM PSIMA NIJE MJESTO MEĐU ŠETAČIMA  Piše: Božo Krajina/Tomislavcity Prošlotjedni događaj u Zadru, kada je ženu u stanu usmrtio pas, samo je ubrzao ono što sam...

Dašak moga zavičaja: Put Dubrovnika 

Početak sunčane veljače kao da je potjerao zimsku obamrlost unoseći dašak veselja u blagdansko raspoloženje.    - Odavno Kalandora nije bila vako lipa! – Manje preduhitri...

Dašak moga zavičaja: Blizina na daljinu 

Svi priželjkujemo lijepe trenutke, vrijeme koje će nas ispuniti ugodom. Takvi trenutci nam obično pobjegnu, izgube se u uljuljanoj svakodnevici u kojoj dominiraju postrojbe...