13.2 C
Tomislavgrad
Četvrtak, 28. rujna

Dašak moga zavičaja: Susret

More je zapljuskivalo obalu dok je mladi bogoslov Jure iščekivao susret s ocem. Slika morskog plavetnila blažila je uzavrele misli i brojna pitanja u...

Dašak moga zavičaja: Kroz sito i rešeto

Jurin odlazak u samostan ostavio je prazninu u kući. Cvita ju je blažila provjerenom terapijom, molitvom i radom dok je Kosa zamišljeno gledala niz...

Dašak moga zavičaja: Jurin odlazak  

Ptice su pjesmom pozdravile sunčane zrake budeći malo selo iz ljetnog sna. Oglasiše se i prvi pijetli: - Čim se digne rosa, ja i Jure...

Dašak moga zavičaja: Uoči odlaska

Vijest o odlasku malog Jure Plemića u samostan poluči niz komentara izrečenih „po duši“ sumještana, odisali su ljudskom taštinom, ali i dobrohotnošću. - To je...

Dašak moga zavičaja: Jedinak

Selo ima svoja mjerila po kojima vrednuje ljude i pojave. Ne mjeri se u svakom selu istim aršinom, negdje su mjere drugačije. Svojedobno je na...

Dašak moga zavičaja: Uslišana molitva

Ratne i poratne nedaće ostavile su vidljivi trag na Blagi Plemiću, pogrbile mu ramena i ispile lice, ali u pogledu mu se uvijek zrcalila...

Dašak moga zavičaja: Materini opanci

Ponekad životna običnost isplete neobično lijepo pletivo, ali ukoliko sebičnost zamagli vidike, obično zasjeni lijepo. Kaja, kći jedinica udovice Dome, stasala je za udaju i...

Dašak moga zavičaja: Od nemila do nedraga

Vijest o ubojstvu najmenika Joze brzo se pronese krajem u kojem su ljudi već upoznali ratno bezumlje. Razum ga nije mogao prihvatiti, samo vjera...

Dašak moga zavičaja: Hakan

- Je li Hakanu tako ime ili mu je to nadimak? – pitala je Venka ulazeći u kuću dok su se preplašene djevojčice čvrsto...

Dašak moga zavičaja: Najmenička molitva

Osobu određuje niz čimbenika; naslijeđe, odgoj, okruženje, a najviše ljubav, s njom se mogu popuniti sve praznine. Najmenik Jozo i njegova Janja bili su lišeni...