Tako bi trebalo biti, da je sv. Hubert zaštitnik lovaca, a lovci zaštitnici životinja. O njegovom životu je danas lako pronaći podatke, pa se njegovim životom neću baviti. Jedino ću spomenuti njegovo aristokratsko porijeklo. Zašto aristokratsko, jer se lovom samo bavila i smjela baviti aristokracija. Kada je Hubert doživio prosvjetljenje, ostavio je svu svoju znatnu imovinu i postao svećenik i biskup. Imovinu i svoga sina ostavio je bratu.
Tako je strastveni lovac postao svetac i postao zaštitnikom lovaca. Lovci rimokatolici i anglikanci danas obilježavaju svoj dan. Duvno je veliki prostor i obiluje divljači. Budući da je ljudi sve manje, sve je više prostora za životinje. Duvanjska lovišta su sve bogatija unatoč onima koji se sami i samo deklariraju lovcima. Nije dovoljno samo nabaviti pušku i proglasiti se lovcem. Ljudi niske svijesti u svemu su destruktivni. Oni s puškom se zovu krivolovci. Kada nastojimo definirati lovca u samo jednoj rečenici, onda je to čuvar i skrbnik.
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
I čini mi se da je sve više čuvara i skrbnika, a sve manje onih od kojih prijeti izumiranje pojedinih vrsta. Neki se s ovim neće složiti, ali ja već pamtim davnine. Prije rata u Duvnu je bilo samo jedno lovačko društvo i zvalo se „Vran“. Danas imamo niz lovačkih udruga s dodijeljenim koncesijama. Ne znam koliko je to dobro ili bi bilo bolje da su svi ostali pod jednom kapom i jednom upravom. O tome se nije niti razmišljalo na racionalan način, već je općina rascjepkana zbog trzavica, sujeta i interesa. Ipak je nama u svemu još prevelika općina i najdalje možemo dobaciti do vlastitoga sela. Bilo kako bilo, bolje je nego što je bilo u ratnim i poratnim godinama. Možda još nije dobro, ali je bolje nego je bilo; što i nije teško nakon bezvlašća.
U ratu je Lovačko društvo „Vran“ potpuno zamrlo. I onda se našlo nekoliko ljudi koji su ga oživjeli uz pomoć tadašnje općinske vlasti. Jedan dan mi se moj tadašnji kolega i inicijator obnove tada lovačkog društva pohvalio kako imaju i nešto novca i da će kupiti i u lovište pustiti nekoliko stotina fazana kupljenih u nekom uzgajalištu. Malo se ljutnuo kada sam mu rekao da mu fazani neće preživjeti bezvlašće i da će fazani stradati u manje od mjesec dana. Nakon nekoliko tjedana stigli su fazani i pustili su ih u polje. Isti dan je moj kolega na posao došao sav iznebušen. Fazani navikli na čovjeka su se okupili oko ceste prema Kovačima i brzo su ih ugledali. Te pitome ptice su tražile ljudsko društvo. Istoga dana, do podne su bili usmrćeni, samo je preživio jedan mužjak i nekoliko mjeseci tumarao oko vode ispod Kola i onda nestao.
Lov i u lovostaju se nastavio sve do danas, ali se, doduše sporo, smanjivao. U lovu se događalo svašta. Propucanih ljudi je bilo i prije nedavne, fatalne pogibije lovca.
U svemu nam je tako. Sada vlast i lovačka društva mogu lakše i s malo otpora uvesti reda u lovišta i izgleda da to čine, što je dobro i za pozdraviti.
Lovcima čestitamo njihov dan, a krivolovcima neka pomogne sv. Hubert da ih Bog prosvijetli. Za one beznadne? Njima želim policiju, sudstvo i osudu javnosti.
