Dragi čitatelji, ne mogu se oteti potrebi da ovotjedni „dašak“ bude prigodan. Posvećujem ga svećenicima koji su nas napustili minulih dana, fra Filipu Sučiću i fra Vinku Kureviji. Neka ih Gospodin nagradi za svako dobro, a mi znamo da su ga nesebično činili.
Hvala Nebu
(fra Filipu i fra Vinku)
Magle su sišle u polje
Posvud se uhvatila tmina
Hladnoća dodiruje lice
A u duši, tišina, tišina
I vjetar se drugačije glasa
Kao da plačno puše
Otišli su nam fratri,
Dobre, ponizne duše
Ni riječi nisu potrebne
Da ih u slavu vinu
Njihov je odlazak svima
Poslao mir i tišinu
Žali ih Roško Polje, Tubolja,
Tomislavgrad, Seonica,
Mostar, daleki Kongo,
Vjernici bijelih i crnih lica
Bili su mala braća
Bili su veliki ljudi
Na spomen njihova imena
Samo se ljubav budi
Pjesma će poteći sjetna
Oko će suzu skriti
Molitva na ispraćaju
Zalog će susretu biti
Nebo je uzelo k sebi
One koji su znali
Kako se ljubav dijeli
Sebe su u njoj dali
Franjinom stazom su kročili
Vidljiv ostavljajući trag
Biti malen u velikom
Biti ponizan i blag
Hvala Nebu koje ih posla
Da kao lučonoše
Svjetlom razgone tminu
Kristov svjedoče nauk
Šire mir i blizinu
Iva Bagarić/Tomislavcity
Franjinom stazom kročiti
Biti malen i
