Aktualna zbivanja na društvenoj sceni više puta nas ostave bez teksta. Na njih se dobro naslanjaju stihovi poznate pjesme, „gdje je nestao čovjek?“
Dakako, za ove sumorne riječi zaslužna je i tako obojana atmosfera potaknuta govorom hrvatskog predsjednika, kao i niz neprimjerenih izjava moćnika koje nazivamo gospodom. Po društvenom statusu i jesu gospoda, ali po nastupu u javnosti, to jasno demantiraju. Gospoda koja to nije, sve je masovnija skupina koja se u svojoj nedoraslosti službi koju obnaša, potpuno razobliči i pokaže svoje pravo lice.
Uz jasno vidljivu srditost što ju javno prizna, predsjednik svoje neistomišljenike počasti neprimjerenim rječnikom: gangsterska družina, muljatori, nepismene seljačine, banda, primitivci, glupani, budale, propalice, kupleraj, organizirani kriminal… Ne ulazeći u njihovu istinitost, same po sebi su teške riječi, i nimalo predsjedničke.
Svojom grubošću uvrijedile su i dotakle i obične ljude. Jure ih poprati s nevjericom.
– Dobro narod kaza, „vuk dlaku minja, ali ćud nikada!“ Livi su se priviše narogušili, spominju novu republiku i neku rijeku koja nosi sve prid sobom. Mene je stra da Rrvatska opet ne pocrveni, a ja se crvenila bojim ko groma.
– Neka oni skaču u propinjke, ali mi ćemo ić na izbore i glasovat po svojoj savjesti, imamo pravo. Mi smo za tu državu ginuli i davali za nju crno ispod nokata – Manje je zvučao odlučno.
– Jašta već oćemo – Anđa se zagrija za raspravu – di će meni jedna žuta spiša određivat jesam li ja Rvatica?
– Bog vam pamet prosvitlio – uključi se i razumna Mara – nemojte grubo i srdito, nismo mi oni? Stentajte se. Znao je Zoran nekad i lipo kazat, tada ste ga slavili. Možda se čovik isputio ili bio gladan pa ga ponilo?
– Ja se naidim kad ovo slušam, nisam stina – pravdao se Jure – ne priliči vaka govorancija čoviku koji zastupa jedan narod, moj narod.
– Ni blizu! –podrža ga Manje – triba to štopirat i šlus! Meni je najkrivlje kad prozivaju nas odovud, a dosta im dobro došlo s naše strane. Ne ću reć da pri nekim nema valinke, ali privršili su miru. Crveni su pomodrili od bisa. One se njiove ženskice zakocenuše mlateć praznu slamu. Mi to pripoznamo, na svojim smo plećima ositili taku politiku i stisnute šake. Jedno vrime su se bili potaćili, a sad su oživili. Meni je teško kad ih gledam, a ne mogu ne gledat.
– Svakom oči lete na ono što mu srce išće – oglasi se Mara – ja smetnem s onog što mi smara misli, tražim nešto dobro i uvik ga nađem.
–Di ti je, lipa moja? Da lučom tražiš, nemaš šta dobro čut? – skeptično će Anđa pokazujući spremnost za blaži dijalog jer se sjetila kako moli i posti na tu nakanu.
– Ne otvarate vi ove stranice di ja zalazim?- prekori ih Mara pokazujući video – evo jedan primjer ljubavi na djelu. Fratar Mirko na iftaru kod Salema. Ima dobra tamo di se poštuju Božji zakoni. Propovidaju svećenici, imaš šta čut. Meni je zabrigu što svit više traži smutnju. Kroji pravdu po sebi, a kakvi mi, taka i naša pravda.
Domalo su svi gledali prilog iz Fojnice. Htio je Jure nešto reći, prigovoriti, ali nije. I nema se što reći na takvu gestu, osim, Bogu hvala na dobrim ljudima koji djelima svjedoče ljubav!
Iva Bagarić/Tomislavcity
