Dašak moga zavičaja: Nigdiprispila
Sve u životu ima svoju putanju; tuga i bol, radost i sreća. Vrijeme ih primiri, a ljubav ih može oplemeniti, ona i kamen oplemeni.
Ona...
Dašak moga zavičaja: Venkin rupčić
Nezahvalno je širiti loše vijesti jer se vežu uz onoga tko ih plasira, često ni kriva, ni dužna.
Genga je, eto, voljela svašta čuti, a...
Dašak moga zavičaja: Kupušnjak
Dok je sunce stidljivo izranjalo iza planine puzeći zlaćanim zrakama prema selu, bjeličasti dim iznad niskih krovova grlio se s jesenskom izmaglicom nestajući u...
Dašak moga zavičaja: Cedula
Ne pamte Brižani jutro kakvo je osvanulo te jeseni kad je Ante Plemića napustio rodni kraj. Obistinila se njegova zagonetna prijetnja kako će jednom...
Dašak moga zavičaja: Put u mrak
Antin plan se ostvario. Doveo je Kosu, nije ju puno trebao nagovarati. Zagledana u Cvitina jedinka pristala je na neobičnu prosidbu:
- Kose, oćeš li...
Dašak moga zavičaja: Gologlava Kosa
Ante je planirao odlazak od kuće k ujaku u Dalmaciju. Zbog političkih uvjerenja i javnog odreknuća od vjere, osjećao je prijezir domaćeg svijete. Ni...
Dašak moga zavičaja: Rasklimana stožina
Ante je osjećao grižnju savjesti jer se često sukobio s ocem Jandrom prije njegove smrti. Još ga prati onaj pogled pun očinske ljubavi i...
Dašak moga zavičaja: Tamo gdje je Studena (2. dio)
Poslije nekoliko zalogaja, Stipina priča je postala blaža, šaljivija.
- Mi smo Ercegovci prirodno napridna vrsta, zato se sijemo po svitu, ko dobro sime.
- Ima...
Dašak moga zavičaja: „Kupus i dite“
U Dočanima je sve mirisalo na jesen. Drvene kačice su se punile trvenim sirom, bukarice ovčjom varenikom, u prančioku su se sušili lješnjaci i...
Dašak moga zavičaja: Jozin okrajak
Prvi mrazovi prošarali su planinski krajobraz pastelnim bojama i navukli magličastu koprenu na gorske vrhunce najavljujući počinak.
- Svako doba ima svoju lipotu – govorio...
