Ništa ne može izvući na površinu zbunjenost kao neznanje u trenutku kad se baš ono traži.
Dogodilo se to jednom krizmaniku čijeg su oca često prozivali zbog jedva stečene diplome. Kako je do nje došao zna uža, ali i šira rodbina jer bi njegova majka, dan uoči ispita, zvala sve strine i tetke da mole na istu nakanu, polaganje teškog ispita kod profesora koji se ne da ničim potkupiti i nikako umoliti.
– Našo se zadrt? – pojašnjavala bi – kod tog ne prolazi ni poznanstvo, ni kuverta? Nisam virovala, a sad vidim da ima nepotkupljiva svita. U jednu mi drago, a u drugu mrsko. Kud baš mog sritnjaka zapade poštenjak?
– Pa neka nauči? Znanje uvijek prolazi – usudi se kazati tetkina Nevenka, inače vrsna studentica, te bi izbrisana s popisa uzvanika na obiteljska slavlja te godine.
Minula ljeta i uporni student se dokopao diplome pa svi zaboravili prigovore rodici Nevenki. On ju je, baš zbog te izjave, jako cijenio. Imponiralo mu je znanje s kojim se teško nosio, ali je vjerovao i majci kad bi kazala:
– Moj sin ima lipu narav i ne odustaje lako, njem i ne triba velika nauka, čeg se god privati, pozlati.
Tako je i bilo kad je već imao sina za krizmu. Budući da je cijenio titule, pozva sinu za kuma mladog doktora, sina rodice Nevenke. Pred prijateljima se hvalio kako njihov kum sprema doktorat u struci.
– Diploma se može zbaviti, ali znanje ne može – priznao bi iskreno pred svojom djecom potičući ih na učenje.
– Ko te pita za znanje? Parola je, snađi se! – nadglasala bi ga žena ističući obiteljski status i imućnost.
– Tako misle oni koji nisu okusili svijet znanja – opomenu bi ženu s vidljivom sjenom na licu.
Dan uoči krizme, dočekaše mladoga kuma u luksuznom autu. Donio je i skupocjeni dar i sve je bilo spremno da otpočne slavlje. Svi su čekali slavljenika da dođe s ispita krizmanika.
– To je čista formalnost – kao usput spomenu ponosni otac ističući kako je dobar sa župnikom.
Nije ni slutio kako je župniku bilo nelagodno pred biskupovim izaslanikom dok je ispitivao dotičnog krizmanika.
– Koliko je glavnih grijeha? – obećavajuće zazvuča lagano pitanje, ali naiđe na zid u glavi zbunjenog krizmanika.
– Pešest! – plasira odgovor češkajući se iza uha dok mu je u glavi zvonilo kako nečega ima dva, nečega pet, sedam, a ima nečega i deset.
– Nije točno – zateče ga negativan odgovor.
I krizmanik shvati da je u krivu pa ponovo pokuša:
– Sedam?
– Nabroji ih! – pitanje je zvučalo ozbiljno, ali je djelovalo umirujuće poslije prve svladane prepreke.
U želji da pomogne, župnik je mimikom lica poticao krizmanika na dobar odgovor, i uspjelo mu je. Otisnu se dječak i poslije točno nabrojana tri, dođe do četvrtoga bez problema. Odjednom zastade zbunjen tražeći pomoć pogledom. Uto odnekud začu : „ Zzzz?“ i, umjesto – zavist, plasira onaj često spominjani u babinim pričama:
- Zadrtost!
Ispit se nastavio u prilično veselom raspoloženju što ga potaknu „biser “ zbunjenog krizmanik.
– Nauči to! – godio mu je kraj ispita.
– Oću! – nesvjesno slaga.
Sutradan je „zadrtost“ bila tema na obiteljskom druženju. Pomalo ugrijani gosti su se prisjećali šaljivih odgovora na ispitu krizmanika, stariji bijelog rupca oko glave, ručka u crkvenom dvorištu, biskupove pleske uz ono „ šanti pamti kad je krizma bila!“
I kum–doktor prizna kako nije znao gdje se Isus izgubio kao dječak. Kako se potpuno zbunio izjavio je da je tim činom Isus pokazao neposlušnost roditeljima.
– Eto vidite da kumče sliči kumu. Možda će i naš izučit za doktura? – veselo će baba držeći zdravicu:
– Ne udi ponešto ne znat, nek vi imate ono znanje koje dolazi od Duha Svetoga. Ja sam svima u rodu poručivala da ovi dana mole na tu nakanu.
Iva Bagarić/Tomislavcity
