Dašak moga zavičaja: Prikorna nevista
Ništa nije ljepše od dječjeg plača u kući gdje mu se vesele. Tako Mari zatopli oko srca kad u bešici zaplaka mala Marija. Bio...
Dašak moga zavičaja: Kolarica Genga
Svatovi su uvijek bili događaj u mjestu, prilika da se uljuljanoj svakodnevici da malo živosti. Tako su mještani Brižana i Dočana jedva dočekali Venkino,...
Dašak moga zavičaja: Vinčanje
Svatovska povorka se u blagom kasu približavala crkvi. Konjanici, odjeveni u misno ruho domaće vunene radinosti, polako su umirivali zaigrane konje obazirući se povremeno...
Dašak moga zavičaja: Svatovi
Obitelji Bariše Poljičaka i Blage Plemića odavno nisu imali veseliji Božić. Kao da se sva ona briga, strah i strepnja rasplinula Ivanovim dolaskom i...
Dašak moga zavičaja: Pokora
Anka je vezući divernjače živosvilom za Ivanove svatove, iznova proživljavala ispričano svjedočanstvo o bratovu rođenju.
- Ivan je od Boga izmoljen - Mara se prisjećala...
Dašak moga zavičaja: Sagrišenija
Dok je bjelina gospodarila krajobrazom bljeskajući se pod slabim sunčanim zrakama što su stidljivo padale na glatku snježnu caklinu, selo je mirno živjelo zaklonjeno...
Dašak moga zavičaja: Taki sobom
Dane i Anka su se voljeli potajno od onog ljetnog sutona kad je Dane došao zahvaliti Anki što ga nije „raznila“ budući da se...
Dašak moga zavičaja: Srića u nesrići
„Svanulo se“ Venki, ali i Barišinoj kući i to u večernjim satima kad je na konju „izbio“ Ivan u pratnji prakaratura Markana jer su...
Dašak moga zavičaja: Svanulo se Venki
- Bože moj, oće li nam ikad svanut? - pitala se strina Cvita spontano u trenutku dok je završavala bozavac i pletitkom iglom se...
Dašak moga zavičaja: Mala Mara
Venka je ozarena lica gledala svoju bebu povijenu u tkane povoje i vunenom pelenom omotanu sitnu glavicu. Privila ju je na grudi dajući zadovoljštinu...
