Krštenje Isusovo je objava (epifanija) i ujedno povijesni događaj o kojemu rado i radosno razmišljamo u krunici Otajstva svjetla, i to u prvome otajstvu. Isus je primio Ivanov oblik krštenja ne da bi njemu bilo neophodno obraćenje, nego da bi On, vječni Logos/Riječ, Druga Božanska Osoba, osnažio sve što je Ivan činio, kao Božji prorok na razmeđu dvaju saveza: Staroga i Novoga, u odnosu prema sebi u pustinji i svome izraelskom narodu na obalama Jordana, te u odnosu prema Mesiji koji dolazi u našu ljudsku povijest. O Isusovu krštenju na rijeci Jordanu izvješćuju nas sva četiri evanđelista: Mt 3,13-17; Mk 1,7-11; Lk 3,21-22; Iv 1,29-34.
Matej svečano govori o dolasku Isusovu iz Galileje u Betaniju na istočnoj obali rijeke Jordana, 9 km sjeverno od Mrtvoga mora (Iv 1,28), gdje je svojim načinom Ivan krštavao ljude željne obraćenja i susreta s Mesijom koji će ih posvema i potpuno duhovno okrijepiti. Danas je to Al Magtas, mjesto koje znači krštenje, uranjanje, a nekada Betharaba u značenju mjesto prijelaza iz ropstva u slobodu što je povezano s Izlaskom iz Egipta. Upravo na tome mjesto dogodilo se Isusovo krštenje. Danas su tu dva odvojena dijela: jedan zvani Ilijino brdo, a drugi područje s crkvama posvećenima u čast sv. Ivanu Krstitelju uz rijeku Jordan. Tu su i sačuvani ostaci građevina iz rimskog i bizantskog razdoblja, zatim kapele, samostani među kojima je i grčki pravoslavni manastir iz 19. st., kao i špilje, te mjesta gdje se slavilo Kristovo krštenje. Ovdje je bio papa Ivan Pavao II. u ožujku jubilejske 2000. godine kao hodočasnik, a pokojni papa Benedikt XVI. u svibnju 2009.
Čuvši i razumjevši Isusove riječi, Ivan je njemu popustio, te ga krstio polijevanjem vodom po glavi, i to svojim rukama kojima pokazuje sada nazočnoga Mesiju, a inače najavljenoga po starozavjetnim prorocima. Poslije krštenja Isus je izišao iz vode rijeke tekućice Jordana. I u tom trenu otvorila su se nebesa i Isus je ugledao Duha Božjega kako silazi kao golub i spustio se na nj, te čuo Očev glas iz neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“ Kod Marka glas s neba se zaori i izravno je rekao Isusu: “Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ (Mk 1,11). Luka veli da se Isus krstio poslije krštenja svega naroda, te kad je izišao iz vode, molio se i u vrijeme molitve rastvore se nebesa i začuje se Očev glas: “Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ (Lk 3,21-22).
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
