U 87. godini života preminula je Sarafina Lauš, rođena Kozina, iz travničkog sela Ćukle, žena čiji je život ostao duboko obilježen osobnom i obiteljskom tragedijom tijekom ratnih događanja u Središnjoj Bosni.
Sarafina Lauš ostat će zapamćena kao majka koja je u lipnju 1993. godine izgubila trojicu sinova – Dragana (1959.), Fabijana (1961.) i Miroslava (1971.), kao i supruga Ivu (1939.). Osim tog nenadoknadivog gubitka, i sama je bila žrtva ratnih stradanja, prošavši kroz zatočeništvo u logoru u Ćuklama te potom i u Zenici, gdje je bila zadržana jedanaest mjeseci, prenosi portal Viteški.
Njezina osobna tragedija simbol je stradanja brojnih obitelji u Središnjoj Bosni, a tijekom godina Sarafina Lauš svjedočila je i pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju, dajući svoj doprinos utvrđivanju istine o ratnim zbivanjima. Unatoč protoku vremena, bol zbog gubitka najbližih, kako su isticali oni koji su je poznavali, za nju nikada nije prestala. Tragedija koju je proživjela ostala je trajno prisutna u njezinu životu, kao i u sjećanju zajednice kojoj je pripadala.
Sarafina Lauš bila je, kako javlja Viteški.ba, majka jedanaestero djece. Jedno dijete preminulo je još u najranijoj dobi, dok je rat odnio trojicu njezinih sinova i supruga. Dvojica poginulih sinova iza sebe su ostavila vlastite obitelji i djecu, čime je tragedija ove obitelji dodatno produbljena kroz generacije.
Naš zavičajni pjesnik Ilija Smiljanić u svojoj zbirci pjesama Zamka vremena (2018.) posvetio je jednu pjesmu ovoj majci hrabrosti.
SARAFINI LAUŠ
Pleteš i gledaš dugo u noć
Život obrubljuješ
Kroz pređu igle ti srce probadaju
Vezeš uskrsnuće i nadu
I sve je sad tu u pleteru
I nemir i suze i strah i potonuće
I život razlomljen ko kriška jabuke
Iz voćnjak na obali Lašve
Gledaš u lice jednog naroda
I cijeli jedan narod ne može ti pogledat u lice
(Ni sebi ne može pogledat u lice)
I nestade naroda
Tek ožalošćene majke
Izmeđ voćaka koračajući na grobove svrate
Da zapale svijeću
Sve je pobijeno
I nada
Samo Lašva sa sobom priča, u sebi krijući stoljeća
I magla guta drveće, ceste i ljude
Što htjeli da se nikad ne probude
Sprovodni obredi bit će obavljeni u subotu, 18. travnja 2026. godine u 15 sati na groblju Prahulje, dok će tijelo pokojnice biti izloženo u kapeli „Nevistić“ u Novoj Biloj.
