Evanđelist odmah na samome početku opisa toga događaja spominje da je na svadbi bila i Isusova majka Marija, te je na svadbu bio pozvan Isus i njegovi apostoli i učenici. Nakon svih obreda glede vjenčanja, koji se ovdje ne spominju, slijedila je svadbena večera. Za vrijeme te večere bilo je izvrsno raspoloženje, što ga je prekinula spoznaja da je nestalo vina koje je i davalo raspoloženje svatovima. Kad je i Marija čula tu neugodnu činjenicu o nestanku vina, prišla je k svome sinu Isusu i šapnula mu na uho da je vina nestalo govoreći: “Vina nemaju.“ Isus joj je odgovorio: “Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!“ Isus je rekao doslovno u duhu svoga aramejskoga jezika: “Što meni i tebi?“ Ovo je pravi semitizam, koji znači što je meni i tebi do toga. Isus je naglasio svojoj Majci da još nije došao njegov čas djelovanja. No, unatoč tomu on je učinio svoje prvo znamenje kao izraz volje Očeve. A svi časovi sastat će se u velikom Času na križu.
Majka se šutke povukla u druge prostorije gdje su poslužitelji stajali zabrinuto zbog ove neugodne situacije, ali on se nimalo nije našla uvrijeđenom. Ovo Isusovo svojevrsno odbijanje u upitnoj rečenici, koje je samo na razini iskaza, zapravo je stanka za promišljanje što valja učiniti. Dok je Gospa objašnjavala poslužiteljima, Isus se ustao i već je krenuo na djelovanje.
U prostoriji gdje ih je zatekao zamijetio je da postoji šest kamenih posuda veličine od po dvije do tri mjere, što su ih Židovi koristili za pranje i čišćenje. Jedna mjera iznosi oko 40 litara tako da su posude mogle sadržavati između 480 i 720 litara najprije vode, a domalo vina. Isus je rekao poslužiteljima da te posude isperu i napune vodom do vrha. Kada su obavili taj posao koji je dobrano potrajao jer je vodu trebalo donijeti i uliti u amfore, Isus je nakon toga stao s ispruženim rukama iznad ovih napunjenih posuda čistom izvorskom vodom i s pogledom prema nebu, te je u sebi izgovorio riječi na koje se dogodila preobrazba, pretvorba vode u čisto vino.
Nakon svega ovoga valja reći da je Isus svojom Božanskom moći stvaranja učinio čudo, tj. pretvorio je vodu u vino sa svim njegovim bitnim odrednicama i sastojcima. I njegovo novo vino je izvrsno Božansko vino. To je njegov dar mladencima. Ovim darom poučio ih je da moraju uložiti mnogo truda u svoje zajedništvo u poveznici s Bogom. Bog će umnožiti njihov trud i rad, kao i sveopću njihovu ljubav. Poučio je sve nazočne da se dobro vino pije pomalo, a trebalo bi u svim prigodama iznositi na stol za drage goste dobro vino jer loše može pokvariti raspoloženje i stvoriti glavobolju. I još jedna misao: Svatovi svi skupa ne mogu dati darova koliko Bog može dati svojim mladencima! Jer on raspoređuje svoje darove kroza život mladenaca uz njihovu suradnju sve do proslave zlatnih, dijamantnih i željeznih pirova.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
