Ovaj Davidov Psalam 4 naslovljen je kao Večernja molitva s naznakom zborovođi da se pjeva i moli uza žičana glazbala. Odmah da spomenemo činjenicu žičanih glazbala tada i do naših dana. Naime, ta glazbala su vrlo vrijedna i uporabljiva za vrijeme molitava u crkvama i slavljima svetih misa. Ona uzdižu duh i tijelo, te stvaraju potreban ugođaj radosne molitve i pjesme.
Nakon toga, uvodnoga djelića, teku pjesnikove misli u poetskim stihovima. Sveti pjesnik obraća se Bogu vrlo jednostavno, posve slobodno i otvoreno ovim riječima: Kad te zazovem, usliši me, Bože! A Jahve, Bog je pravda njegova, pravda Davida pjesnika i vođe svoga naroda. Zašto se ovako obraća svome Bogu? Odgovor je u sljedećoj mišljenoj, izrečenoj i ispisanoj misli, a ona glasi: Ti što si me u tjeskobi izbavio! Bog je, dakle, ovoga izabranoga Božjeg čovjeka i postavljenoga na čelo Božjega naroda izbavio iz njegovih tjeskoba što su se nakupile oko srca i bubrega u unutrašnjosti njegova ljudskoga bića, te se molio Bogu da mu se smiluje i da usliši njegove molitvene vapaje što su nagnani teškoćom i gorčinom same bolesti. Bog je sve to uslišio i rasteretio biće ovoga svoga miljenika, i to od svih strahova i trepeta.
Inače tjeskoba, stručno medicinski rečeno anksioznost, jest intenzivan osjećaj straha, nemira, napetosti i zabrinutosti što se najčešće javlja bez posebnoga razloga i kao pretjerani odgovor tijela na stres. Za razliku od straha, tjeskoba je usmjerena na buduća zbivanja što proizvode opasnosti. Znakovi ovoga stanja jesu: panika, drhtavica, ubrzani rad srca i znojenje. Nakon ove svoje unutarnje tjelesne i duševne napetosti, što ju je dobri Jahve izbrisao, sam pjesnik kriči na sinove čovječje, sinove ljudske govoreći: Dokle će vam srca ostati tvrda i zašto ispraznost ljubite, opsjenu slijedite? Sad je mogao izgovoriti ove riječi svome narodu hrabro, zanosno i ponosno ne bi li ih vratio na pravi put i uravnotežio za istinski Božji život sa svim svojim radom i djelom. Odvojio ih je od ispraznosti koju su voljeli i ljubili, te ih udaljio od opsjene što su je slijedili u svome životu. U ispraznosti i opsjeni bilo je mnogo toga negativnoga, magijskoga s udaljavanjem od Boga i njegovih staza.
Pjesnik je poticajnim riječima učvrstio svoj narod na Božjem putu i u promjeni načina življenja i nasljedovanja svoga Boga Jahve, a o tome ovisi mnogo toga za odgoj mlađih potomaka kojima nije težak put kada se prihvati i njime krene u ovozemnom življenju i djelovanju. Poslije tih izgovorenih misli i riječi uslijedila je daljnja pouka puka. Govorio im je o potrebi znanja da Jahve čudesno uzvisuje one koji njega slijede, one koji su mu prijatelji u ovozemaljskom hodu i djelovanju. Ako sve to prihvate glede odnosa prema Bogu živome, Jahve će ih sve uslišiti kad ga zazovu, a pratit će ih svojom snagom i milošću. Sve to najprije treba onome tko je na čelu svoga naroda, jer njemu je potrebno zdravlje duha i tijela, a to je neophodno i cijelome narodu, starijima, srednje dobi i mladima koji stasaju za budući prezahtjevni život, rađanje i odgajanje potomaka, te ozbiljan rad. Ali valja znati i činjenicu završnice zemaljskoga životnoga tijeka kada se mrtvo tijelo polaže u grob s jakom sviješću i vjerom da će to tijelo uskrsnuti o uskrsnuću mrtvih i bit će u nebu pridruženo svome duhu koji je u trenutku čovjekove smrti na ovome svijetu uzišao k Bogu. O svemu tome ovisi daljnji naš zemaljski život i djelovanje kao i sve ovozemaljsko ljudsko umovanje i vjerovanje, jer ako nema nebeske slave i potpunoga života u nebu, onda je i ovozemaljski život blijeda i prolazna stvarnost koja nema svoj potpuni smisao. Ali ovozemni život ima svoj božanski nastavak, pa tako i puni smisao, što ga je Bog zamislio!
Nakon ovih savjeta i pogleda na život u svim njegovim inačicama imamo nadahnuti Davidov savjet da svi promisle u svojim srcima, napose umni i da ne griješe, nego hrabri ih da dršću na svojim ležajima od kazni Božjih i da zanijeme. Potiče ih svojim psalmom da Jahvi prinose žrtve pravedne i da se u Jahvu uzdaju! Mnogi od njih govore: “Tko će nam pokazati sreću?“ Dakako, u ovome svijetu, jer to narod želi unatoč svojim slabim vladanjima i zanemarivanjima svojih svagdašnjih molitava i prinosa žrtava svome darovatelju blagoslova i sreće, tj. Jahvi. Stoga i pjeva pisac ovoga psalma da Jahve obasja sve njih i to svjetlom svoga lica! Božji pjesnik svjedoči da je Jahve, Bog više ulio radosti u srce njegovo, nego kad obilno rode pšenica i vino. I sveti pisac završava ovaj svoj psalam ovim ohrabrujućim riječima i činjenicama: “Čim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Jahve, daješ miran počinak.“ To je znak čvrste vjere u svoga Boga koji nas vodi i nadahnjuje za sebe osobno i za povjereni puk.
don Ilija Drmić
