Prvo čitanje iz Druge knjige o Makabejcima (2 Mak 7,1-2.9-14) vrlo je potresno, ali i poučno kad je riječ o duhovnoj snazi i vjeri. Naime, majka Makabejka hrabri svoje sinove kako bi se mogli oduprijeti navali Zloga koji želi da se njezini sinovi odreknu vjere i zakona svojih praotaca. Sinovi su odbili jesti zabranjeno “nečisto” svinjsko meso i zbog toga su bili podvrgnuti strašnim mukama i smrti. Umrli su s dubokom sviješću da će ih Bog uskrisiti što su ustrajali u vršenju njegovih zapovijedi, a njihovi protivnici i tlačitelji neće doživjeti uskrsnuće na život. Iz ovog teksta možemo saznati više istina za život, a najvažnija je za stalno istina o uskrsnuću.
Psalmist izjavljuje svečano u Psalmu 17. da mu je korak čvrsto prionuo za Božje staze, tj. slijedi put Božji i s njega ne skreće nikamo. U ovom se psalmu spominje i misao o uskrsnuću izražena glagolom “probuditi se“: “I kad se probudim, naužit ću se pojave tvoje.“
Sv. Pavao pišući Solunjanima (2 Sol 2,16-3,5) govori o ohrabrenju koje daje Bog, a ono je potrebno da bi riječ Božja u ovome svijetu “trčala i proslavljala se“ i da bismo se oslobodili “nezgodnih i opakih ljudi“. Apostol Pavao susreo ih je u svome životu i s njima se borio kako je mogao i koliko mu je Duh pomagao. No, Bog će svakoga dobronamjerniika sačuvati od Zloga, svakoga koji vrši ono što je zapovjeđeno. Ovdje se vrlo dobro uklapa primjer iz prvog čitanja.
U Evanđelju po Luki (Lk 20,27-38) imamo promišljanje o uskrsnuću mrtvih, što niječu saduceji u svome nauku. Oni su iznijeli određeni primjer u kojem se govori o tome kako se s jednom ženom susljedno ženilo sedmero braće nakon što bi pojedini od njih preminuo ne ostavivši na kraju nitko potomaka. Problem je saducejima čija će ta žena biti o uskrsnuću mrtvih, kojemu će pripasti od njih sedmorice. Isus obrazlaže da zakonitosti udaje i ženidbe vrijede samo za ovozemaljski oblik života, a ne za nebeski. U nebu se nitko ne ženi niti udaje, nema rađanja, patnje ni smrti. To je drukčiji život muškarca i žene. Postoji samo anđeoski oblik života u Bogu. Ovo je određena činjenica o nebu ali njome se opet ne iskazuje sve ono što u biti nebo jest. Nebo je mnogo više, nebo je ljepša stvarnost od mnogočega u ovome svijetu i nemoguće ga je uspoređivati s bilo čime iz ovoga svijeta, osim što možemo govoriti iz ovoga stanja što nebo nije. Ono nije posve slično bračnom i obiteljskom životu i sl.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
