Iz Knjige proroka Jeremije (Jr 38,4-10) saznajemo o jednoj od mnogih njegovih nevolja što ih je doživio kao prorok Božji u svome narodu. Ovdje je riječ o bacanju u čatrnju u kojoj nije bilo vode već samo glib. Jeremija je stavljen u klade i tako kažnjen zbog svoga neprestanog propovijedanja o opasnosti što dolazi s Istoka. Ljudi su htjeli svoj mir, nažalost lažni, i nisu mogli čuti ništa o nekakvoj opasnosti pa bila ona kao posljedica njihove moralne izopačenosti ili političke slabosti. Ni kralj Sidkija nije vjerovao proroku i on je bio nevidovit u tako krupnim stvarima svoga naroda. Tek kad su mu neprijatelji iskopali oči a njegov narod odveli u babilonsko sužanjstvo, onda su i on i narod shvatili da ih je njihov hedonizam i malodušje odvelo u propast o čemu je govorio i prorok Jeremija. Jeremijina je sudbina sudbina svih oni koji rješavaju pitanja naroda.
Psalmist govori o tome kako se uzdao u Gospodina i kako mu je on uslišio vapaje. Sveti pisac piše tako kao da misli baš na proroka Jeremiju i njemu slične koji su bili u “jami propasti“ iz koje ih je Bog izvukao van (usp. Ps 40).
Iz Poslanice Hebrejima (Heb 12,1-4) uočavamo mnoge činjenice vezane za Početnika i Dovršitelja vjere, a to je Isus Krist. On je podnio križ, prezreo sramotu i sjeo s desne Bogu Ocu. Pisac potiče sve vjernike, pa tako i nas, da se odupremo grijehu što nas sputava u našem hodu prema potpunoj radosti. U toj borbi protiv grijeha valja se boriti “do krvi“. Izgleda da je to najteži boj u ovome svijetu. Grijeh je tako velik i razarajući da se s njime valja ustrajno boriti.
Evanđelje (Lk 12,49-53) nas uvodi u temu kako je Isus donio na svijet “oganj“ i “razdjeljenje“. Ako imamo u vidu prvo i drugo čitanje, onda nam je posve jasno ovo evanđelje. Ono govori o borbi protiv zla i grijeha koji vlada u našim ljudskim odnosima. Ta borba je kao oganj i razdjeljenje. Borba protiv zla i grijeha u svijetu je tako žestoka. Mora zahvatiti čitava čovjeka: njegov um/razum, osjećaje i djelovanje. Neki nemaju takav borben stav prema grijehu i zlu, nego su mlaki, tolerantni, dopuštaju grijeh i opravdavaju ga na svaki mogući način. To nije u duhu evanđelja nego u duhu logike svijeta koji više voli raspojasanost duha i sloboštinu što u konačnici dovodi do teškog stanja kako pojedinca tako i cijelo čovječanstvo. I lagani grijeh ima odjeka na ljudsko društvo i kozmos, a kamoli teški grijeh, veli mađarski teolog Ladislaus Boroš. I zato je potreban oganj Duha Svetoga i razdjeljenje od svijeta zloće.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
