Neopisiva je bila Naamana Sirca (2 Kr 5,14-17) da se oslobodi svoje tjelesne gube, bolesti koja je u to vrijeme harala Palestinom i okolnim zemljama. Bila je neizlječiva. No, jedina mu je nada ostala povjerenje u Boga i zdravlje od njega. Otišao je proroku Elizeju koji mu je naredio da se okupa u rijeci Jordanu s dubokom vjerom u ozdrželjaavljenje što je i učinio. Poslije toga najednom je nestalo gube s njegova tijela. Ozdravio je u potpunosti. Tjelesna bolest pritišće i dušu pa se čovjek osjeća u cjelini loše. Mi naglašavamo kako je potrebno prihvatiti bolest zbog ozdravljenja duha i sl. To su teške situacije, ali Bog zacijelo pomaže u njima kao i ovome Naamanu. Ovaj ozdravljeni bolesnik imao je srca za uzvrat koji se zove zahvala, što mnogi zaboravljaju. – Koliko je teška bolest tijela, još je teži grijeh na duši kao svojevrsna guba. Na gubu ima prirodni imunitet 95 % ljudi, a na grijeh nitko!
Pavao podsjeća Timoteja (2 Tim 2,8-13) da ne zaboravi najveću vrijednost u svome životu, a to je Kristovo uskrsnuće od mrtvih. To i Pavao neumorno propovijeda i trudi se tu svijest raširiti svima boreći se do okova. Ta činjenica pomaže ljudima u spasenju. S Kristom trebamo živjeti i umrijeti da bismo postigli puninu radosti i život vječni.
Evanđelje (Lk 17,11-19) zatječe Isusa u nekom selu između dviju palestinskih pokrajina Samarije i Galileje. Tu ga opisuje kao iscjelitelja desetorice gubavaca. Isus je bio moćan izliječiti čovjekovo tijelo od bilo koje bolesti, a povrh svega mogao mu je vratiti i duševni mir, tj. izliječiti ga od nutarnjih bolesti – grijeha. Bog u Isusu čini čudo ozdravljenja gubavaca koji su to tražili, ali ne uništava virus gube što inače može s lakoćom. Znači ostavlja tu bolest kao i mnoštvo drugih bolesti. No, traži od čovjeka pravilan odnos prema bolestima, a to je najteže za čovjeka. Odnos je teže izliječiti negoli bolest. Ni mogućnost griješenja ne ukida nego zove na promjenu odnosa prema grijehu i sveukupnoj ljudskoj zbilji. A to je još teže za čovjeka, jer čovjek ne prihvaća novi odnos prema griješenju, a svjestan je težine grijeha kad u nj upadne. No, to su činjenice. Valja naglasiti i ovo da čovjek gubi osjećaj zahvalnosti Bogu za učinjena djela. I ne samo prema Bogu, nego mi gubimo osjećaj zahvalnosti i jedni prema drugima. To je svojevrsna uljudbena guba koju valja izliječiti, ovo evanđelje pomaže u tom smislu.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
