U uvodnom dijelu ovoga Psalma 11 (10) postoji bilješka za zborovođu, a ona glasi da je i ovaj psalam Davidov, te ispisana je tvrdnja jake vjere: Jahvi se utječem! Dakle, Bogu i onima koji čvrsto vjeruju u Boga.
Ovaj Psalam 11 otpočinje ovim riječima: “Zašto, dakle, govorite duši mojoj: ‘Odleti u goru kao ptica!’ Gle, bezbožnici već luk napeše, za tetivu strijelu zapeše da iz potaje ustrijele pravednika. Kad su temelji uzljuljani, što da učini pravednik’?“
Ovdje u ovome psalamskom tekstu imamo slikovitosti u izričaju. Naime, mi često vidimo kako u goru lete raznovrsne ptice i znamo da njihov život tamo može biti pogibeljan, a ovdje imamo slikovito pitanje lirskoga subjekta, što može biti i sam pjesnik kralj David, a najvjerojatnije i jest: “Zašto, dakle, govorite duši mojoj? Odleti u goru kao ptica!“ Ta bi metafora mogla značiti sljedeće: Oni u sebi misle i čeznu da ga ubiju, a to on doživljava kao govor svojoj duši, svome umu. Stoga, ako on odleti poput ptice u šumu, lakše će ga gađati strijelama i odstrijeliti da se ne zna tko je obavio taj zlo/čin. Oni ne gledaju na Boga, nego mrze svoga kralja, koji je čovjek u vlasti i posve je jednak ostalima u svome narodu. I konačni rasplet valja vidjeti i doživjeti u sljedećim pjesničkim riječima, a u njima se veli da su bezbožnici već lukove napeli, za tetive strijele zapeli i gledaju prigodu da iz potaje ustrijele pravednika, gdje ih nitko ne vidi. A na Boga koji sve vidi i ne računaju, čak za njih u tim trenucima i ne postoji. Kada su na taj način uzljuljani temelji sigurnosti za život, što tada može i treba učiniti pravednik. Treba se sačuvati od zlih nakana i vidjeti što su uzroci takvih stavova iz kojih proizlaze zle nakane ubijanja vlastitoga kralja.
Nadalje, pjesnik, zaljubljen u svoga Jahvu, govori da je on, njegov Bog u Hramu, da na nebeskom sjedi prijestolju i njegove oči motre sve, a vjeđama proniče sinove ljudske. Jahvino mjesto stanovanja je u Hramu, na Sionu i drugdje na ovome svijetu, ali glavno njegovo mjesto jest Nebo. “Jahve je u svom svetom Hramu, na nebeskom sjedi prijestolju“ (Ps 11,4). “Nebo je nebo Jahvino, a zemlju dade sinovima čovječjim” (Ps 115,16); “Jahve je u svojem svetom Hramu: nek zemlja sva zašuti pred njime!” (Hab 2,20). Jahve proniče pravedna i nepravedna bez obzira gdje Bog stanuje, a iz dna duše mrzi silnika. Jahve će na grješnike izliti žeravu i sumpor, te će vjetar ognjeni biti dio njihove sudbine. Žerava ili žeravica označava usijanje, najtopliji dio vatre nakon što nestane plamena i dima. Također se koristi za opisivanje užarenosti kao što je slučaj u ovome psalmu.
I pjesnik završava ovaj svoj psalam govoreći da je Bog pravedan jer pravednost ljubi, te će svi koji pravednost ljube postati čestiti i gledat će lice Jahvino u konačnici povijesnoga i natpovijesnoga tijeka i vijeka. Ovdje se krije odgovor svima koji ne znaju riješiti svoje ljudske međusobne odnose bilo s kime, nego traže najgora rješenja, a to je ubijanje protivnika ili držanje u lancu dok se ne pokori zlim naredbama i stavovima. Uz ovo stvarno ubijanje tijela i cijeloga bića ljudskoga, istina je i otkivamo je u Svetom pismu obaju saveza, i to u knjizi Postanka, gdje čitamo o ubojstvu brata rođenoga. Naime, Kain je ubio svoga brata Abela. Bog mu je zacijelo oprostio to ubojstvo, ali je morao najprije u čistilište, a potom u raj. Ubijanje je zli čin i valja ga izbjegavati u svakom pogledu.
