U Davidovu Psalmu 12 (11), imamo uputu zborovođi s oznakom – u oktavi. Oktava (od lat. octavus – osma) u glazbi označava razmak između 1. i 8. tona dijatonske skale, ljestvice (što je ustvari niz od 7 uzastopnih tonova jedne oktave koji se sastoje od 5 cijelih stupnjeva i 2 polustupnja, ima poznate durske i molske ljestvice), gdje viši ton ima dvostruko veću frekvenciju od nižega. Obuhvaća 12 polutonova (kromatska oktava), a koristi se i u književnosti za strofu od osam stihova, te u crkvenom kalendaru za osmodnevnu proslavu pojedinih blagdana, primjerice Uskrs.
Ova prva strofa Psalma 12 ima snažnu poruku svima koji ga pročitaju ili kojima se priopći na razne načine, a ovdje valja reći da sve određene časoslove ili brevijarske sveske svakodnevno moleći čitaju i razmatraju u određenim časovima dana, svetkovine i blagdana članovi crkvenoga klera (grčki kleros – ždrijeb, izabranici Božji koji za Boga djeluju, a onda su posve i za svoj narod), tj. svećenstvo i redovništvo, te i vjernici laici.
Psalmist zaziva Jahvinu pomoć, a razlog tom vapaju jest taj što nestaju pobožne osobe u ljudskim zajednicama. On navodi, uz taj nestanak pobožnih osoba, da nema više vjernosti među ljudima, čak svatko laže svome bližnjemu skrivajući mu pravu istinu. Govori se u svakodnevnim susretima usnama lažljivim i srcem dvoličnim. Sveti Božji pisac i pjesnik David vapije zbog svega ovoga nedostojnoga što smrtni čovjek čini kao i sve ljudske osobe. Iz njegova vapaja pojavio se i krik da Jahve istrijebi sve usne lažljive i jezike hvastave, pogotovo one koji govore: “Jezik je naša snaga, naše su usne za nas: Tko nam što može?“ Usne izgovaraju ono i onako kako je mozak naredio, jer on je u glavi i ima tu zadaću hvatanja i primanja misli.
Na ove izgovorene riječi pune oholosti i umišljenosti, tko im može nešto dobra učiniti na takva ponašanja u ljudskim zajednicama, javlja se Bog, Jahve govoreći svoju božansku riječ: “Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih sada ću ustati“, govori Jahve, “spasenje donijeti onom tko ga želi“. Dakle, Bog se srdi na stanje nevolja tlačenih, te osluškuje jauke siromašnih i ubogih i donijet će svoje spasenje svima onima tko ga želi i tko ispravno postupa, jer on je dao svima slobodu djelovanja s velikom odgovornošću za koju će jednom i odgovarati pred njim ako su krivo djelovali ili postupali. Darovana sloboda uvijek se veže uz istinu, a ne uza neistinu, laž, zlo. U sljedećoj strofi pjesnik govori pjevajući da su riječi Jahvine, Božje iskrene i istinite, one su kao srebro prokušano i od zemlje odvojeno, te sedam puta očišćeno. Upravo to treba i nama ljudima da su nam riječi kao Božje poput srebra i zlata.
U završnoj strofi David pun vjere govori svome Bogu Jahvi da će on Bog bdjeti nad svima njima, svim narodima, te od naraštaja opakoga čuvati sve njih koji su vjerni svagda, potom govori neka se vrzu zlotvori uokrušce njih i s njima, te neka se izdižu ljudi najgori, pa bili blizu ili daleko, jer je on njihov pomoćnik protiv svih vrsta podlácā. Podlost je opasan životni stil izražavanja i suobraćanja s drugima, sebi istima. Bog je naš pomoćnik protiv podlácā.
Don Ilija Drmić
