Sveti pisac zapisuje svoj Psalam 1 govoreći da je blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, i ne staje na putu grješničkom, te ne dolazi u zbor podrugljivaca, već uživa u zakonu Božjem, o kojemu misli danju i noću, dakle, neprestance. Je li moguće da se čovjek stalno čuva od lažnih idola s njihovim opakim savjetima, zatim slušanja i usvajanja krivih nauka podrugljivaca? Jest, moguće je i to nama ljudima očituje ovaj psalam, u kojem se veli da je taj čovjek poput stabla koje je zasađeno pokraj vódâ tekućica, što u svoje vrijeme plod donosi. Lišće mu nikad ne vene, a sve što uradi ili učini urodi dobrim, ugodnim i slatkim plodovima, te su svi ljudi takvih stavova s Bogom ponosni na svoj pravilni način življenja prema Božjim zapovijedima.
Ovaj navedeni dio psalma nalazi se u više biblijskih tekstova kojima je opisan pobožan i odan čovjek svome Bogu poput stabla zasađena i narasla pokraj Božjih voda tekućica, dakle, na pravome mjestu. S malo riječi pisac psalma bodri sve nas da ustrajemo na putu umnosti, dobrote i ljubavi, uma i razuma. Ovo nas poučava da izbjegnemo svaki oblik zla djelovanja koje je pogibeljno, ako ne odmah, a ono zacijelo nakon izvjesnoga odmaka od toga zbivanja. Svi smo mi to iskusili u manjoj ili pak u većoj mjeri, te se uvijek s vraćanjem svijesti na dotični loši događaj ili više njih uvijek osjećamo tužno i ružno, a sve zbivanje događaja u cjelini nimalo nam nije drago da bismo o njemu mislili, pripovijedali ili pak nešto pisali. Tu je sve loše i tmurno, mučno i pogibeljno, pa se nema, dakle, o čemu ni misliti, ni pripovijedati, a niti pisati za sadašnje i neke buduće naraštaje, jer im to ne treba.
Ovo što je napisao Božji pjesnik, to ostaje vrijednim za sva vremena i pokoljenja. Stoga to treba čitati, moliti, pjevati i o tome valja misliti i razmišljati da se dobrano ukorijeni u našem ljudskom biću kojemu je vrlo važan um što upravo tu snagu govora želi i za njom čezne, a to je Božji dar stvaranja takvoga čovjeka i žene.
Nadalje, u ovome psalmu govor je o opakim ljudima koji nisu slični onome čovjeku koji je zasađen poput stabla pokraj voda tekućica, a taj je čovjek dobar i pripada skupini raznovrsno dobrih ljudi. Ove loše ljude biblijski pjesnik opisuje govoreći da su takvi ljudi poput pljeve što je vjetar raznosi, tj. ničega vrijednoga u njima nema, te se stoga opaka ljudska, muška i ženska bića ne mogu održati na Božjem sudu, kao ni svi grješnici u zajednicama pravednih osoba. No, unatoč svemu tome naš je Bog sam u sebi, zatim po svome Sinu Isusu Kristu i po Duhu svome neizmjerno dobar, te se zna dogoditi obrat za takve sasušene i gotovo strule osobe kao što strunu grane daleko od voda tekućica, a čim ih dotakne Božja voda milosti, one ožive i preporode se. Takva je milost Božja. On se dotakne tih svojih izgubljenih bića i ona ožive s kliktajima kajanja i zahvaljivanja za milosne darove povratka u početno i novostvoreno stanje odnosa prema svome Bogu, a potom i prema svojim bližnjima.
I završno govori sveti pisac psalma David da Bog, Jahve izvrsno zna putove pravednih osoba, a ti putevi vode prema svrhovitim i korisnim ciljevima, te neće propasti kao što će se ta propast dogoditi za sve one tvrdokorne i neizmjerno opake i grješne kakvim god putem hodili. Međutim, doimlje se u vjeri da je milost Božja toliko snažna u smislu okrjepe izgubljenih lica i likova, pa makar morali proći kroz čistilište koje će spremno prihvatiti kada spoznaju u svome božanskom i nebeskom čistilištu teškoću čistilišnih muka, koje su puno blaže od groznih paklenih muka i nevolja, a u te muke upadaju oni tvrdokorni i sasušeni grješnici.
Mi ovdje možemo dalje razmišljati i o samima sebi pitajući se: Slijedimo li savjete i poticaje zločestih osoba i hodimo li grješničkim putovima? Sjedamo li u zborove podrugljivaca? Ili: uživamo li u snazi Zakona Božjega, njegovih zapovijedi ili ga omalovažavajući niječemo? Odnosno, jesmo li mi tako rasli i odgajali se pokraj voda tekućica – milosti sakramenata – puneći svoju dušu snažnim porukama o životu koji vodi do Boga poput stabla koje uz vode tekućice donosi obilate plodove, a lišće mu nikada ne vene i ne opada, te sve što čini, izvrsno urodi dobrim plodovima? Blago onima koji uživaju u Zakonu Gospodnjem i o njemu razmišljaju danju i noću.
Don Ilija Drmić
