Kod Mateja imamo ovakav opis prispodobe o neplodnoj smokvi, u kojem se veli da se ujutro Isus vraćao u grad i ogladnje. Ugledavši smokvu pokraj puta, priđe joj i ne našavši na njoj ploda, osim lišća, izrekao je prokletstvo: “Ne bilo više ploda s tebe dovijeka!“ I vrlo zanimljivo: Smokva je umah usahnula, naočigled svima nazočnima koji su se čudili i pitali: “Kako umah smokva usahnu!“ Isus im je odgovorio da će i oni činiti, ako budu imali vjere i ne posumnjaju u ono što nagnani vjerom žele u Božje ime izvršiti, ne samo ovako kao što je on učinio sa smokvom, nego će na njihove riječi izrečene primjerice Gori: “Digni se i baci u more!“, biti upravo tako kako su rekli. Dodao je i to da će im biti uslišane sve molitve zaiskane u vjeri (usp. Mt 21,18-22).
Ova je smokva prokleta unatoč tome što nije bilo vrijeme za urod smokava. Ovdje nam se uklapa izvrstan navod iz knjige proroka Ezekiela, kojim se podosta tumači: “Duž potoka na obje strane rast će svakovrsne voćke: lišće im neće otpadati i s njih neće nestajati ploda; svakog će mjeseca roditi novim plodom jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek.“ (Ez 47,12). I ovo je iskaz koji smjera u pravcu naroda i njegova života koji bi trebao uroditi obilatim duhovnim i svakim drugim plodovima.
Među tim svakovrsnim voćkama zacijelo je i plodna smokva. A je li neplodna smokva svrhovita? Odgovor je da jest, jer Bog sve stvara svrhovito, a svrhovitost ove neplodne smokve jest upravo ova da ju je Isus prokleo i ona se sasušila, te postala simbol svima koji su neplodni svojom voljom, podvlačimo svojom voljom, odnosno plodni su u nekom drugom smislu koji zna samo dobri Bog. Ovaj Božji znak, simbol na obali Cedrona potiče sve vjernike na promišljanje o svojoj svojevoljnoj neplodnosti uma, srca, duha, tijela, nerada i sl. Naime, kad je riječ o djelatnoj zaokupljenosti u društvu vjerske zajednice i pojedinca u njoj, onda nema logike što se krije u ovoj rečenici: “…jer ne bijaše vrijeme smokvama“, nego to vrijeme milosnoga i svekolikoga drugoga spasenjskog djelovanja je trajno kao što su trajni svi životni zahtjevi.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
