Netko je već obavio svoju građansku dužnost, netko će to tek učiniti, a netko neće niti otići do izbornog mjesta. Nije zgodno na dan izbora pisati o izborima jer izborna je šutnja. Mora se dobro paziti i ne izgubiti ekvidistancu prema, kako se to kaže, političkim subjektima, iako mi se čini da je malo onih koji bi se baš zadnji dan pokolebali i promijenili mišljenje.
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
U izbornoj kampanji je svatko, tko je imao volje, mogao saznati programe stranaka. Kaže se na kraju dana, a u ovom slučaju na kraju izbornog mjeseca može se zaključiti da su svi programi dobri. Znadu se naši problemi, iliti izazovi, kako se danas zovu problemi. U programima je demografija, razvoj gospodarstva, povratak odbjeglih u zadnjih deset godina, modernizacija uprave, ravnomjeran razvoj na području cijele općine, privlačenje investicija, ulaganje u infrastrukturu, ulaganje u školstvo, ulaganje u zdravstvo i logičan zaključak da su sve to dijelovi iste cjeline, da jedno bez drugoga ne može. Poredati prioritete je gotovo nemoguće i nitko takvu rang-listu nije objavio. Kako privući dobre investicije ako nemate radne snage, a ako radnu snagu i imate deficit je u stručnosti. I tako bi se moglo vrtjeti kao pas za vlastitim repom.
Bilo je upiranja prsta u pretjerano zapošljavanje u javnom sektoru, ali nitko nije radikalno najavio otpuštanja, pa ni ona s otpremninom. Izdaleka se navješćivalo rješenje u otvaranju radnih mjesta u realnom sektoru koji bi valjda trebao biti privlačniji od javnoga. Teško je to ostvarivo.
Bilo kako bilo, svi programi su mi jednako dobri i mjestimice jednako loši i svi se ponajviše dodvoravaju realnom sektoru koji je ponajviše iselio.
Za ideološke, nacionalne teme i nije bio previše mjesta. Vrlo malo se zuckalo oko zanemarene nacionalne zastave i minuta šutnje. Valjda je vlast u najmanju ruku pokazala bojažljivosti mrsko kalkulanstvo. U sloganima se pozivalo „na nastavak“, na vjeru, znanje i čestitost“. Obećavalo se da se neće šutjeti, obećavao dobar život svima, a ne samo uhljebima, pozivalo da se oslobodimo straha… Mogao bih unedogled nabrajati.
Mi smo malobrojni i zadivljujuće mi je, a sigurno i nije lako, kako su stranke uopće popunile liste. Treba iznaći između 150 i 200 potencijalnih vijećnika, pa aktivisti, pa volonteri, pa promatrači.
Imamo dva kandidata za načelnika, što je dobro. Ne bih podnio da je samo jedan kandidat, a to se događa. U BiH je „dvanaest apostola“, u dvanaest općina je samo jedan kandidat. Oko nas to je u Kupresu i Posušju, malo dalje u Ljubuškom i Neumu, u Kreševu i Ravnom. To je u većinski hrvatskim lokalnim sredinama.
Budući da su programi skoro isti ili isti, nama preostaje dati nekome povjerenje. I to je ključna riječ. Tko neće iznevjeriti, ili će najmanje iznevjeriti, pa bilo to i glasovanje po najparcijalnijim osobnim interesima. Jer politika je, na kraju priče, interes, interes i prokleti interes.
Ako niste, onda pravac na biralište. Nemojte da vas nagovaram i nagonim. Izaberite, da se sami ne samoizaberu.
