Virgilije je priča o najboljim Duvnjacima i Duvnu
Godine 2009., na sutrašnji dan, 25. kolovoza preminuo je veliki umjetnik Virgilije Nevjestić. Teško da bih se sjetio te obljetnice iako je Virgilije meni drag, da njegova ostavština nije i dalje živa, gotovo jednako kao i za njegova života. Nakon sedamdesetih godina Virgilije se vratio u Split izložbom u Sveučilišnoj galeriji. Od 5. studenoga, pa do kraja mjeseca gostovat će u Beču.
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Da njegova umjetnost, kako je to i sam želio, bude uvijek dostupna javnosti brine se njegova rodbina i Zaklada Virgilije Nevjestić.
A meni, fetivom Duvnjaku, važan je svaki naš slikar, kipar i književnik, posebno ako se u njegovim djelima zrcali Duvno. A iz Virgilijevih djela se ono itekako zrcali, unatoč nadrealističkoj apstrakciji.
Sada već davno, pisao sam o Virgiliju i tada me zanimalo čime je to naš Duvnjak prvo privukao pozornost, a potom oduševio uvijek zahtjevnu parišku publiku. Ljepota i siromaštvo, siromaštvo u ljepoti su začuđujući. I sada sam opet pregledavao kataloge njegovih grafika i zaključio da smo i mi Duvnjaci otkliznuli na pozicije pariške publike. Novim generacijama je oskudni i teški život predaka nepoznanica koja začuđuje. Nema više oskudice, ali nema više ni one elementarne sreće kada samo dobiješ priliku dobro se najesti. I to je dobro! Samo po sebi je dobro da nitko ne oskudijeva toliko da se ne može nasititi. A kad je čovjek sit može početi razmišljati i djelovati u pravcu duhovnosti i gledati ljepotu oko sebe usprkos tegobama koje donosi svako vrijeme, ali koje su, budimo realni, znatno manje nego one u kojima je rođena i živjela Virgilijeva generacija.
Virgilijeva umjetnost je podsjetnik da je život istovremeno i uvijek težak i lijep. U njegovoj umjetnosti nema ništa distopijsko.
Kad smo se već nasitili kruha, bilo bi dobro nasititi se i duha. Iskoračili su ovi naši krajevi u moderno doba. Vjera i umjetnost nam nasušno trebaju. Trebaju nam da nam se ne dogodi „reducirano djelovanje modernog čovjeka“, kako je to nazvao veliki njemački književnik Bertold Brecht. Moderni čovjek, umjesto da postaje moralniji i duhovniji, reducira se, kako reče Brecht, na jesti, bludničiti, mlatiti i pijančevati.
Virgilije nudi nešto sasma drugo. Njegova djela se nude publici širom svijeta i kroz njih se nude Duvno i duvanjski ljudi kroz ono najbolje o sebi.
Treba svijet podsjećati da je Virgilije Duvnjak.
