Ima jedna lijepa priča. Spasioci u Jablanici spasili malo dijete. Bilo je ispod ploče teške dvije tone. Nekako s vremenom zaboravimo vrijednost jednog ljudskog života. Koliko je stvar moći disati. Hodati. Osjećati. Voljeti. Nekako s vremenom nevažne stvari zamijenimo za važne. A onda se čudimo zašto je sve naopako krenulo. Zaboravimo zahvaliti. Što smo se probudili jutros. I što imamo još jednu šansu.
Ima jedna lijepa priča. Da će jednoga dana biti bolje. Ali treba izdržati ove teške dane. Treba nadati se i kad je sve protiv nade. Vjerovati i kada se čini da to nema smisla. A onda jednom otvoriti oči i gledati jedan bolji svijet. Kojega si svojim ranama izgradio. Kojega si svojim bolima platio. A do toga samo strpljenja u onim teškim danima. Crnim danima. Bolnim danima. A onda će se na kraju horizonta ipak pojaviti nešto lijepo.
Mario Žuvela
