Neproglašena elementarna nepogoda za ono malo duvanjskih voćara i vinogradara
Mraz! Najomraženija je to riječ u rano proljeće za voćare, vinogradare i povrtlare. E ove godine je pošteno legao po rascvjetanim voćkama i lozi i to u tri noći. Onaj, kada je počeo već u 23 sata je bio najjači. Taj se nije dao skinuti s vjetrobranskih stakala. Bilo je studeno, a mraz moćan. Bilo je onih koji su pokušavali paljenjem svega i svačega ugrijati voćnjak, ali im je bilo uzalud ako im je lokacija napadunta snažnom studeni. Nisu pomogle niti automobilske gume, dobro su gorile i jedino dobro začadile obližnje naselje. Jedan novopečeni povrtlar koji je jako rano posadio krumpir dobro se dosjetio plugom zagrnuti tek iznikle listove.
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Malo je onih koji imaju pravu protumraznu zaštitu poput orošavanja. Čini mi se da je Dilber u svoj vinograd na Eminovu Selu to instalirao. Čini mi se, nisam siguran? I to je jedini način zaozbiljno se baviti ovim poslom.
Većina je poduzela malo ili ništa, pa i oni koji imaju već ozbiljniji zasad od nekoliko stotina stabala ili nekoliko stotina trsova. I uglavnom su stradali. Opet ne svi i ne podjednako. Provjereno, jabučnjak u Prisoju je ostao netaknut i očekuje se bogat urod. Ono što je oko Duvanjskog polja i u njemu je stradalo u potpunosti ili uglavnom. Ono što je ostalo je za napraviti pitu od jabuka i nekoliko tegla pekmeza od šljiva. Orahnjača ne dolazi u obzir jer na stablima nije ostalo ni lišće.
I bez uroda oko voćnjaka i vinograda valja raditi kao da su uzrodili
Vlasnici voćnjaka ili vinograda s nekoliko stotina stabala ili trsova, ako je i ostalo poštogod, mogu samo zbrajati gubitke. Ako djelomice i ima uroda ili ako ga u potpunosti nema, voćnjak i vinograd se mora i dalje održavati; prehranjivati, štititi od nametnika i zalijevati, ako misle da to opstane i iduće godine (možda) rodi. A i nije ih puno žaliti, jer ti ljudi žele od ovoga ponešto i zaraditi, ali se ovim bave jer to vole, pa će pretrpjeti razne nevolje i gubitke i nastaviti dalje, dok mogu raditi. Svi oni koji vide samo korist, brzo će odustati, jer uistinu, danas ima boljih opcija za sigurniju zaradu, za sve.
Zanimljivo je da su voćke dobrim dijelom ostale netaknute mrazom u duvanjskim okućnicama. Naime, jednostavno hotrikulturno pravilo za sadnju stabala i grmova u okućnicama je pretpostavljena visina stabla puta tri odmaknuti od kuće. Stablo koje će narasti recimo pet metara treba saditi petnaest metara od zida. Bujna stabla, poput orasa, bi trebala biti odmaknuta više od trideset metara. Duvnjaci na to ne obraćaju pažnju. Mnogi, kada stabla dosegnu svoju visinu, moraju ih posjeći jer stvaraju vlagu, hladovinu u kući i uništavaju zidove i popločana dvorišta. Ali sada se pokazala i jedina prednost nepravilne sadnje uz samu kuću. Zidovi kuća su preko dana upili toplinu i emitirali ju tijekom noći. Ta toplina se pokazala dovoljnom da behar i nježni, tek oformljeni plodovi opstanu.
I da, da ne zaboravim, oni kojima se čini da im je ponešto i ostalo, neka sačekaju poneki dan. Postoji mogućnost da će opasti i ono što se čini neoštećeno. Jednostavno se osuši peteljka i sve na zemlju.
Ma ne može u Duvnu ništa!
Svi mi volimo da smo u pravu. Tako su i ove godine na svoje došli oni koji tvrde da u Duvnu ne može uspijevati ništa ili vrlo malo. Ali nipošto ne voće, povrće, loza. E oni sada likuju, jer znali su i govorili onima koji se u to upuštaju, žaleći ih i smatrajući….malo onako…svakako.
Voćarima i vinogradarima će se ove godine pridružiti i stočari. Livade i djeteline je zagrijalo veljačno sunce, potjeralo na zrenje, a onda šokovi niskih temperatura i mrazova zaustavili rast. Bale sijena će biti po zlato. Govore da će dobro proći oni koji su lanjski, bogati urod uskladištili.
Radi se o maloj elementarnoj nepogodi
Možda, ali samo možda bi bilo uputno proglasiti elementarnu nepogodu. Možda popisati štete u to malo duvanjskih voćnjaka i vinograda i ljudima dati barem simboličnu pomoć, ma samo da nastave sa svojom nerentabilnom ludošću.
Sjećam se 2012., snijega i nanosa koji su lomili stabla. Izišli ljudi iz općine i popisali štetu. Štetu su trebale nadoknaditi općina i Federacija. Osobno mi je šteta procijenjena na tadašnjih 1700 KM. Federacija je trebala isplatiti 90%, a općina 10 %. Od Federacije nije bilo ništa, a općina je isplatila obećanih 170 KM. Nije nešto, ali bilo mi drago zbog općine i mrsko zbog Federacije.
