Policija se dva puta oglasila na temu maloljetničkog noćarenja po ugostiteljskim objektima.
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Prvo su iz MUP-a stavili do znanja da kreću u akciju provedbe zakona kojim je propisano da maloljetna osoba ne smije bez pratnje biti na ulici i u birtiji iza 23 sata. Na djelovanje su ih potakli roditelji koji žele što zdravije odrastanje svojoj djeci. Taj većinski, svjesni dio vapi za pomoći jer teško ne dopustiti vlastitom djetetu da „radi što i svi“.
Policija se odazvala, i krenulo je. A kada se zahuktalo, uslijedilo je 11. kolovoza priopćenje edukativnog sadržaja. Iz priopćenja je jasno da su dobili niz prigovora, ne poneki da pokazuju silu. Razočaravajuće je što policija mora objasniti ono što bi svima trebalo biti jasno, da ona ne donosi zakone, nego ih samo provodi. A Zakon je jasna i nedvosmislen. Policajci pišu kako su usmeno pozivali zatečenu djecu u prostorije policije, a potom zvali roditelje. Mogli su odmah krenuti s kaznama, a nisu. Žele uputiti i maloljetnika i roditelja ili staratelja. Ako su se oglušili, onda im nema druge nego ispisivati točno propisanu kaznu. I to se dogodilo. S ulaskom u akciju se potpuno slažem, iako dio maloljetnika, pa i roditelja, policijsku blagost, očekivano, sebi protumače kao slabost.
Postupanje policije mora dobiti široku podršku i ne smije se razvodniti. Ovih dana se i nije razvodnilo. Policija je posjetila nekoliko okupljališta duvanjske i ine mladosti i maloljetnici su se razbježali. Nisam kontaktirao policiju, ali su navodno, i usavršili taktiku, pa su jednu večer djecu već dočekali u i ispred lokala, tako da nisu ni ušli.
U cijeloj priči i u prethodno napisanome, samo je spomenuta policija. Može li još tko pomoći roditeljima u odgoju djece, jer primarni policijski posao nije djecu odgajati ? Izgleda da ne može iako bi trebao. Onaj tko bi trebao je školski sustav. On bi trebao biti druga snaga u odgoju, pri čemu su roditelji nezamjenjivi. A zašto učitelji ne sudjeluju u ovome? I Jesu li ikad sudjelovali?
Pričaju oni što su u školu išli prije pola stoljeća kako su se krili od učitelja ako su ulazili u gostionice. Događalo se da školarca roditelji moraju uvjeravati da uđe s njima popiti sok, jer što ako dođe učitelj koji tu navraća. Osobno nisam tako nešto doživio, ali su mi pričali da bi učitelji znali mrko gledati na predugačku igru i potjerati kući jer treba i učiti. Učitelj je bio odgajatelj i izvan škole i radnog vremena. I sada u statutima škole stoji da se učenik mora dolično ponašati u školi i izvan škole i da se može disciplinski kazniti za nedolično ponašanje učinjeno bilo gdje. Od toga nema ništa i u dogledno vrijeme ništa biti neće. Škola je već odavno izgubila autoritet.
Samo bi nam još trebalo da policiju natjeramo da se povuče i ostane bez autoriteta.
Gluho doba nije za djecu. Djeca su prije gledala crtani prije dnevnika, potom večerala i u krevet.
I sada bi trebalo biti tako, crtani i crta u krevet. Često bi crtani i crta u krevet bili blagoslov i odraslima…
