Zasigurno ćemo još dugo pamtiti ovo uskrsno vrijeme kada je tišina govorila, a praznina odisala puninom Božje nazočnosti.
I priroda je progovorila ljepotom kako bi nas ohrabrila pokazujući Božju prisutnost u procvalom drveću i livadama. To suglasje između Boga i prirode najljepše se očituje u proljeću.
Vrijeme dolazi i prolazi i ljudi mu utisnu svoj prepoznatljivi pečat, ostavljajući trag iza sebe.
Naš kraj odiše takvim tragovima sačuvanim u sjećanju. Pučke pjesme, molitve i običaji dio su bogate baštine, ali i dokazi kršćanske vjere utkane u sve segmente življenja.
Korizmeno vrijeme pobožni puk, iako neuk, proživljavao je kroz prigodne običaje i molitvice nastale u srcu pučkog pjesnika, a prihvaćene kod vjernika. Naći ćemo ih u više inačica s odlikama mjesnog govora, u skraćenim i dužim verzijama. Pravo su blago naše usmene književnosti.
Tako se Mara i Anđa prisjećaju i dandanas mole „Križiće“ na Veliki četvrtak te od ubranih mladih kopriva kuhaju zelje za večeru. Na Veliki petak poste bez „ižinjavanja“ kako Manje kaže, mole „Put križa“ i kontaju „Gospin plač“. Prisjete se običaja kad se križ „ pokrivao“, ali ga više ne prakticiraju. Rijetko se prije išlo na obrede u crkvu, ali selo je u miru i tišini proživljavalo Velike dane. Ne bi se ništa o zemlji radilo na Veliki petak popodne. Ukućani su zajedno molili žalosna otajstva krunice, a od starijih baka mogla se čuti molitvica:
„Iđe diva“
Iđe diva slavnom grobu
Sva cvileći i plačući
I za križ se ‘ vatajući
Križu plačuć govoraše
„O moj križu slavno drvce
Što ti primi sinka moga
Više mrtva nego živa“
Isus s križa govorio
„’Ko bi ovu molitvu molio
Na blagdanak na Veliki petak
Bog bi mu dao raj na umrli dan.“
Na Bilu subotu bi se u tišini molile krunice i spremala „’rana“ za posvećivanje. Nosile bi se pune torbe prtilice jer su obitelji bile brojne. Domaćice bi pravile „ posvetališće“, prijesni kruh premazan jajetom, jaja i sir. Nije se nosilo meso ni mladi luk kao sada. Nosio se klip kukuruza, dva – tri krumpira koji bi se kasnije stavljali u sjeme. Sjetva se uvijek posvećivala.
Uskrsno jutro je započinjalo molitvom i zajedničkim objedom. A starije žene bi molile prigodnu
„Uskrsnu molitvu.“
Hvaljen Isus, Gospe draga
Ja ti nosim lipi glas
A ti meni lipši dar
Od Isusa sinka svog.
Jutros ti je uskrsnuo
Na nebesa uzašao.
Gospe mi ga daj
Na umrli dan.
Iva Bagarić/Tomislavcity
