Ruže u snijegu – priča s Kola
U duvanjskom kraju je prije nekoliko dana pao onaj pravi, glasni duvanjski snijeg – bijeli, tvrdoglavi, koji se do kiše zadržao na tlu. No oko moje kuće na Kolu dogodilo se nešto neočekivano: zadržale su se ruže u snijegu.
Produžena, topla jesen prevarila ih je da pomisle kako još imaju vremena, možda čak do Božića. Malo su požurile prije proljeća, baš kao i mladost koja često misli da joj se sve mora dogoditi odmah. Ali priroda je opet pokazala svoj ritam: vratila se ona obična, stara duvanjska zima kakvu svi pamtimo – oštra, jasna i pravedna.
I dok se sunce, snijeg i ruža nadmeću pred mojim prozorom, teško je ne pomisliti na to kako i nama ljudima ponekad treba strpljenja. U ovom čudnom vremenu, punom žurbe i nesigurnosti, i priroda i čovjek traže red, mjeru i svoj trenutak. Ruže će opet cvasti, ali kad im dođe vrijeme – i ništa ih u životu neće tome bolje naučiti od jednog iznenadnog snijega.
Kako bi rekao i Tin Ujević, koji je u svojim stihovima ružu pretvarao u simbol nježnosti i krhkosti, ponekad je dovoljno da samo zastanemo i pogledamo: i u svemu hladnome se nađe nešto toplo.
Slaven Nevistić/Tomislavcity
