Približava se razvikani “Black Friday”, pa nevista danima pravi spisak u koji svakodnevno nadodaje još pokoju stvarčicu.
Po cile dane samo biluži.
– Triba li tebi išta, baba, za “Crni petak”?
– A? – blenu svekrva.
– Čuješ koliki su popusti!
– Di to?
– Za crni petak, bona. Ljudi se duše po trgovinom od puste jagme.
– Misusovo?! Zašto to?
– Pa, zbog popusta. Sve burdžabe.
– Crni petak?
– E…
– Što crni, bošslobodi?
Nevista se užima u ramenima.
– Nem pojma.
– Nek ga nose svom ćaći, tako jim reči!
– Sve burdžabe, baba, čuješ li!
– A, šta se prodaje?
– Sve. Sve.
– Nu…pa, šta će mi sve, de?
– A, mogla bi, vala, prominit oni tepih u svojoj sobi. Ili ti je zijan bacit, a?
– A, šta mu vali? Još je ki novi. Najbolje jedno bacat, drugo nabljovat!
– Koliko ima onom tepihu?
– Ne sićan se točno, samo znadem da je to još pokojni uzejo.
– Pa, koliko ima da je did umro?
– A, saće ti dvajes godina, rano moja.
– Aaa…onda ne triba još minjat. Kakva je priša!
– Mo, bok te vidijo, kažen ti; tepik još ko nov. Tebi najlašnje bacat!
(U sebi: “Raskući ti cilu kuću, štajti crni petak pored tebe…mm”)
Biralo me/Tomislavcity