U Matejevu evanđeoskom nedjeljnom tekstu (Mt 4,12-23) opisana su četiri prva učenika, i to najprije braća ribari Šimun i Andrija iz Betsaide, a potom braća Jakov i Ivan, čiji je otac Zebedej. Matej veli da je Isus prolazeći obalom Galilejskoga jezera zamijetio dva brata koja je već upoznao i tom zgodom Šimunu nadjenuo novo ime, a to je Kefa, Petar, jer ga priprema za veliku službu u Crkvi (usp. Iv 1,35-42). Oni su bacali mrežu u more i na taj način lovili ribe. Isus im je rekao: “Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!“ Ova braća prepoznali su svoga Gospodina i o njemu su toliko razmišljala da ih je ovaj njegov poziv zatekao u tome i takvome razmišljanju, što pokazuje činjenica da su brzo ostavili svoje lađe, mreže, svu ostalu opremu i izišli na obalu obasjanu suncem, te pošli s njime i za njim ne razmišljajući ni o čemu ništa više, jer su bili duboko uvjereni da će se Bog, koji ih zove, pobrinuti za obitelji koje također ostavljaju šaljući im ulovljene ribe s pozdravima i porukom da su se uputili za Isusom, da su napustili svoj oblik života i rada, svoje lađe i ribarenje, što je njihov začetak navjestiteljskoga propovijedanja.
Nakon ove dvojice pozvanih i odazvanih ribara svome Gospodinu, Andrije i Šimuna kojemu je pri prvom susretu predjenuo ime u Petar, produljio je Isus malo dalje obalom i ugledao drugu dvojicu braće ribara, Jakova i Ivana, koji su u lađi sa svojim ocem Zebedejem krpali mreže. Pozvao je Isus i njih dvojicu, koji su također odmah i brzo ostavili lađu sa svom opremom i oca, koji će sve ovo ispripovijedati svojima i svoj rodbini, kao i prijateljima i rodbini druge dvojice braće Andrije i Petra, te su se sabrali u zajednicu Kristovu i pošli s njime i za njim s njegovim narisima i s prvim naputcima prepustivši se njegovim novim putevima navještaja. Jesu li ovi apostoli zapamtili gdje su stali sa svojim ribarskim i ostalim drugim poslovima?! Najvjerojatnije da jesu, jer će se oni u jednom trenutku svoga života s Kristom opet vratiti tim poslovima, ali samo nakratko, jer će doživjeti Kristovo uskrsnuće čemu se posve predali i išli do kraja u navještaju Radosne vijesti. Tada su bili nezaustavljivi. Išli su do kraja. Ovo je poticaj svima nama da ustrajemo u svome pozivu i poslanju posve do k/raja.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
