Ivan je pohodio sva mjesta i njihove žitelje u jordanskoj okolici iz razloga da ljudi prihvate obraćeničko krštenje za oproštenje svojih grijeha. Govorio im je navodeći riječi starozavjetnih proroka i tumačeći ih. Luka navodi opsežniji tekst iz Knjige besjeda proroka Izaije: “Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.“ (Iz 40,3-5; Lk 3,4-6).
U ovome proročkom tekstu imamo određenu dinamiku i ritam radosnoga događanja među ljudima, koji su doživjeli obraćenje nakon ivanovskoga krštenja, a pogotovo što će ga doživjeti nakon krštenja u Duhu, koje će se zbiti uskoro kako navješćuje Krstitelj. Sve je to izrečeno porukama slika iz prirode ili metaforama: pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze, hrapavi putovi neka se izglade, svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne, krivudavo neka se izravna, jer tada ljudi jedni drugima mogu lakše prići, a potom i sam Bog može tim uređenim putevima i okružjem doći čovjeku u zagrljaj s jakim novim porukama za život ovdje i sada, u stvarnosti i ovozemaljskoj tvarnosti, te pogotovo za vječni život. Ovo je snažan i jasan govor koji pripovijeda jedno gledom na slike, a misli na nešto posve drugo, što je važnije, a nije izrijekom rečeno ali nama je gotovo otprve znano i jasno. Važno je imati dobre puteve i ugodno njihovo okruženje, ali je još važnija ona duhovna dimenzija i uređenost naših međusobnih odnosa. Mogli bismo sve to ovako prereći: Učinite sve da Gospodin nesmetano dođe k nama ljudima, u naše živote i u naše životno okružje, za to je potrebno otvoriti svoju dušu, um i srce za taj dolazak i susret s Bogom, treba sve zapreke osobnih i društvenih grijeha razriješiti, te svega se osloboditi da čovjekov duh bude posve čist i unutarnji prostor slobodan za taj susret. Bog u tako raspoloženo srce može nesmetano doći i to ravno, po ravnu, bez imalo zakrivljenih cesta i puteva, bez bilo kojega osporavanja i usporavanja, bez ikakva straha, bojazni, unutarnje napetosti. I kada Gospodin uniđe u nas, mi postajemo posve novi, noviji nego kada smo rođeni, jer: “Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja.“ (Ps 51,7). Dakle, postajemo posve novi u Gospodinu.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
