U Knjizi Postanka (Post 2,7-9; 3,17) čitamo onu zanimljivu i nikad dosadnu etiološku pripovijest o tome kako je Bog stvorio čovjeka od praha zemaljskoga sa živom dušom. Čovjek je postao “živa duša”, tj. biće koje je stvoreno od dvaju elemenata: zemlje i duha. On je postao najveće Božje stvorenje, jer mu je Bog utisnuo u bitak svijest i savjest, koja je došla u iskušenje upravo nakon što ga je Bog stvorio. Naime, u Edenskom vrtu Bog ga je iskušao vezano za onu zgodu sa zasađenim stablom “spoznaje dobra i zla”. U cijelu priču umiješala se i žena, koja je po svim elementima stvaranja ista kao i muškarac. Ona je zapodjenula dinamičnu životnu igru, u kojoj je popustila, jer je prema svome psihoflzičkom ustroju tretirana u to doba, a nije daleko ni današnje mišljenje o ženi u tom smislu, kao labilnije Božje stvorenje zbog toga što je o njoj u prvom redu ovisio natalitet, tj. rađanje novih potomaka. Ona je trebala utjecati svojom emotivnošću na muškarca da bi začeo s njom dijete. Tako je žena igrala važniju ulogu nego muškarac. Kultura je bila matrijarhat. Iz toga mentaliteta nikla je i ova pripovijest, koja vrlo dobro opisuje psihologiju muškarca i žene, psihologiju koju nikada do kraja nismo protumačili. Uglavnom, možemo reći da je muškarac tretiran kao načelo razuma, a žena kao načelo osjećaja i ljubavi. Spajanjem tih dvaju načela nastaje kultura muškog i ženskog principa, koja je pokatkad naglašenija kao razum, a pokatkad kao osjećaji (ljubav…). Svijet postoji zahvaljujući oboma.
U kolopletu ovih “adamovsko-evinskih grijeha” Pavao (Rim 5,12-19) razmišlja o stvarnome grijehu koji je ušao u ljudsku povijest i o otkupljenju po Kristu. Tu su izražene paralele: Adam – Krist. Adam je popustio napasti posredstvom žene, a Krist je ustrajao u otkupljenju čovjeka, muškarca i žene.
I Krist je imao iskušenja, ali on im se odupro (Mt 4,1-11). Prvo je iskušenje vezano za materijalni dio u ovome svijetu, čemu je simbol kruh. Odbio je biti materijalističkim mesijom koji će služiti u svrhu umnažanja kruha ili materijalnih dobara. Drugo je iskušenje u svezi s ovozemaljskim spektaklima. Isus i to odbija jer ne želi biti spektakularni Mesija koji će samo zabavljati ljude svojim akrobacijama, pa čak i svojim ozdravljenjima i ukazanjima. Treće iskušenje vezano je za pojam vlasti. Isus vlast odbija i ne želi vladati po modelu vladara ovoga svijeta. On želi biti kraljem ljudskih srdaca a ne ovozemaljskim gospodarom. Zemaljski gospodari su preuzeli ono što im ne pripada, te su se uzoholili, dok je Sin Božji ponizni Sluga.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
