Budući da poučavaju ljude o stvarima vjere i po njima ih privlače intimnim radostima duha, godišnje svetkovine svetih otajstava imaju mnogo veću učinkovitost od bilo kojeg učenja crkvenog učiteljstva, ma kako bilo ovlašteno, napisao je papa Pio XI. u svojoj enciklici kojom je uspostavio 1922. god. svetkovinu Krista Kralja svega stvorenoga.
Povijesni dokumenti pokazuju da su katoličke svetkovine ustanovljivane jedna za drugom kroza stoljeća, kako je zahtijevala potreba i korisnost kršćanskog naroda. Tako se već od prvih stoljeća kršćanstva, kada su vjernici bili žestoko progonjeni, liturgija počela spominjati mučenika da bi, kako kaže sv. Augustin, svetkovine mučenika bile toliki poziv na mučeništvo (Propovijed 47, De sanctis – O svetcima). Kasnije su liturgijske časti koje su se davale svetim ispovjednicima, djevicama i udovicama divno služile da se u vjernicima oživi ljubav prema krjeposti, tako potrebna čak i u mirnim vremenima. Povrh svega, svetkovine ustanovljene u čast Blažene Djevice Marije pridonijele su, bez sumnje, da kršćanski narod ne samo rasplamsa svoj kult Majke Božje, svoje najmoćnije zaštitnice, nego i da se rasplamsa i jača ljubav prema Majci koju je Otkupitelj ostavio u nasljedstvo svim vjernicima. Osim toga, među blagodatima koje proizvodi javno i zakonito štovanje Djevice i svetaca, ne treba prešutjeti činjenicu da je Crkva u svakom trenutku bila u stanju pobjedonosno odbaciti pošast zabluda i krivovjerja.
Ovdje se moramo diviti naumima božanske Providnosti, koja je, kao što obično izvlači dobro iz zla, također dopustila da se vjera i pobožnost vjernika ponekad ohladi ili da zaprijeti katoličkoj istini lažnim naucima…, iako se na kraju vratila da zasja novim sjajem, a vjernici su se vratili, probuđeni iz letargije, da postanu gorljivi u kreposti i svetosti. Isto tako, svetkovine uključene u liturgijsku godinu u moderno doba također imaju isto podrijetlo i daju jednake plodove. Kad je dakle zagrijalo vjernike štovanje Presvetog Sakramenta, tada je ustanovljen blagdan Tijelova, te je naređeno da se slavi tako da liturgijska svečanost i veličanstvenost traje cijelu osminu, kako bi se vjernike privuklo na javno čašćenje Gospodina. Isto tako, blagdan Presvetog Srca Isusova ustanovljen je kada su se duše, oslabljene i potištene tužnom i ledenom strogošću vjerskoga života janzenista ohladile i udaljile od ljubavi Božje i od pouzdanja u svoje vječno spasenje. /Jansenizam je bio krivovjerni pokret unutar Crkve u 17. i 18. st., a nazvan je po belgijskom biskupu Korneliju Jansenu (1585.-1638.)/.
I kad otpočne štovanje Krista Kralja diljem cijeloga katoličkog svijeta, time ćemo također osigurati potrebe sadašnjih vremena, i stavit ćemo najučinkovitiji lijek za kugu sekularizma koja danas zaražuje ljude i društvo. Kuga je započela poricanjem Kristova kraljevstva nad svim narodima; Crkvi je uskraćeno pravo, utemeljeno na pravu samoga Krista, da poučava ljudski rod, odnosno da daje zakone i usmjerava narode, što će ih voditi k vječnoj sreći. Neka godišnji blagdan Krista Kralja, koji će se uskoro otpočeti slaviti, radosno potakne društvo da se obrati našem ljubljenom Spasitelju. Valja razvijati akcije i rad da se ubrza taj povratak nasljedovanju Krista Kralja u njegovu Kraljevstvu. (Papine riječi iz enciklike osnutka svetkovine Krista Kralja Quas primas – U prvoj…).
Priredio don Ilija Drmić
