U prvom čitanju iz Knjige proroka Izaije (Iz 49,3-6) na 2. nedjelju kroz godinu riječ je o kolektivnom Sluzi Izraelu. Pokatkad je Sluga pojedinac, a evo ovdje se pojavljuje kao cijeli narod, dapače kao Izrael što uključuje i šire gledanje od pojma narod (povijesnost, kulturu…). Međutim, i Bog sam odlučuje da Sluga prijeđe granice Izraela, te da bude spas Božji cijelom svijetu, do nakraj zemlje. Bilo bi usko kad bi ostao samo na razini podizanja plemena Jakovljeva i vraćanja Ostatka Izraelova. Cio Božji narod valja obnoviti, spasiti.
Psalam 40 nam uvijek svojim kazivanjem vraća nadu. Glavna misao u psalmu koji čitamo ili pjevamo jest vršenje volje Božje i ostvarivanje zakona Gospodnjeg u srcu, a ne formalno. Žrtve, prinosi, paljenice i okajnice jesu određeni religijski okvir u kojem se događa kult, štovanje, ali ako je srce daleko od svega toga, onda je to formalizam. Bog više gleda na naše srce i nakane srca našega.
Pavao na početku svoje Prve poslanice Korinćanima (1 Kor 1,1-3) kliče kršćanskom radošću i pozdravom: Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! Ovaj pozdrav može nam mnogo značiti u našim kršćanskim susretima kad se međusobno pozdravljamo podsjećajući ih da smo svi djeca Boga Oca, da sve milosti i sav mir dolaze od njega.
U evanđelju po Ivanu (Iv 1,29-34) riječ je o onoj činjenici kada Ivan na rijeci Jordanu pokazuje svojom rukom Mesiju, Jaganjca koji odnosi naše grijehe: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” Ivan ga je krstio ne zato što bi mu bilo potrebno obraćenje, nego Isus je dopustio da ga Ivan krsti da bi pred narodom Isus potvrdio svu Ivanovu djelatnost u svome narodu, a temeljna joj je svrha bila pripraviti narod na susret s Mesijom. Ovim krštenjem Isus se poistovjetio s onim Slugom iz Knjige proroka Izaije, koji dolazi tiho u ljudsku povijest, koji se krštava svom nevoljom ljudske povijesti opterećene zlom i koji će ostati Sluga do kraja, jer će svoje “krštenje” doživjeti najviše noseći svoj križ na Golgotu na kojem će biti razapet i na kojem će izdahnuti. A potom će slavno uskrsnuti i opet pokazati po svojoj Crkvi i svojim sakramentima da je Sluga Božji u odnosu prema narodu a ne kralj kakav je to ovozemaljski kraj u bilo kojem povijesnom razdoblju. On je potpunoma Bog za nas, a ne Bog iznad nas. On je Bog koji nam daje svoga duha i Duha Svetoga, jer on je onaj koji “krsti Duhom Svetim”.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
