Sjećamo se zgode kada je Isus i Petra poučio o snazi kojom valja otjerati sotonu od sebe da ne djeluje na njega i na druge uokrušce njega, a Bog ga može posve zaustaviti u njegovu djelovanju kad bude htio. Isus je, naime, učenicima i apostolima govorio o tome da treba otići u Jeruzalem, tamo mnogo pretrpjeti od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca i na kraju bit će ubijen i trećega dana će uskrsnuti. Ovo ih je moglo posve zbuniti i zabrinuti. Petar je to na svoj način očitovao otišavši na stranu s Isusom i odvraćao ga od svega toga govoreći da se to ne smije dogoditi Isusu. Tada je Isus na to rekao Petru: “Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“ Petar je u ulozi sotone kad odvraća Isusa od žrtve, jer sotona tako postupa, nudeći uvijek neku drugu mogućnost koja je blaža, drukčija, njegova. Ovakvo djelovanje mnogih ljudi stalno je prisutno u ljudskoj i crkvenoj zajednici, jer pokušavaju navući djelovanje na neki svoj zamišljeni naris, a ne Božji s Božjom voljom. To je sotonsko djelovanje kojega ti i takvi djelatnici nisu ni svjesni. Isus nije dopustio Petru da se vrši njegova volja nego Božja, volja Boga Oca i u Duhu Svetome.
Ivan evanđelist ima nešto drukčije izvješće o Petrovoj ispovijesti, a naslanja se na ciklus Isusovih govora o sebi kao kruhu života koji je sišao s neba. Naime, kad se narod počeo mrmljajući razilaziti i odlaziti od Isusa zbog njegove tvrde besjede o tome da je on kruh života, te kad su se dobrano udaljili od njega, Isus pita učenike i apostole žele li možda i oni otići od njega zbog spomenute tvrde besjede. Čuvši te Isusove riječi, Petar je, istupivši ispred svih apostola, odgovorio Isusu: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.“ Na ove Petrove riječi uzvratio je Isus govoreći u obliku pitanja na koje podsvjesno potvrdno odgovaraju, a retoričko pitanje je glasilo: “Nisam li ja vas Dvanaestoricu izabrao?“ Dalje, ustvrdio je Sin Božji da je jedan među njima đavao, otpadnik, izdajnik. A taj apostol, što ga je sam Isus izabrao u svoju apostolsku zajednicu s vrlo zanimljivim brojem 12, jest apostol Juda, sin Šimuna Iškariotskoga, koji ga je imao izdati i koji ga je stvarno izdao, te dramatično završivši ovozemni svoj život objesivši se na drvo koje se naziva po njemu Judino drvo, judić (Cercis siliquastrum).
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
