U povodu blagdan Krštenja Gospodinova, valja se prisjetiti i onih temeljnih činjenica o našem sakramentu svetoga krštenja, što smo ga primili kao prvi sakrament, te s kojim ostvarujemo svoj svakidašnji ljudski i kršćanski život. Osoba koja se krštava poistovjećena je s Kristom i njegovom smrću, tj. ukopava se s njime u grob, ali s Kristom oživljava i uskršava. To se sve događa i u svakidašnjoj zbilji življenja te krštene osobe, te ako se ustraje s Kristom, onda se ulazi u njegovu nebesku ljepotu vječnoga života. Čin krštenja obavlja se polijevanjem vodom i izgovaranjem riječi: …Ja te krstim u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Ovim svetim činom briše se istočni grijeh, a ako je riječ o odrasloj osobi, onda se briše i svaki drugi učinjeni grijeh tijekom života prije krštenja. Krštavanjem se ostvaruju ove Isusove riječi: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.“ (Mt 28,18b-20).
Krštenje je potrebno za stupnjeviti oblik kršćanskoga života, što znači nakon krštenja, koje se prima samo jedanput u životu, možemo imati kao veliki Božji dar i sljedeće svete sakramente Crkve. A ti su: ispovijed koju obavljamo tijekom cijeloga života; zatim sveta Pričest (Misa) što se prima češće u životu, i to čista srca i čiste duše za vrijeme svete Mise; potom slijedi sakrament svete krizme što je vjernik prima jedanput u zrelijoj dobi; sakrament bolesničkoga pomazanja dobiva se više puta u životu, pogotovo kad je osoba teško bolesna; predzadnji sakrament ženidbe jedanput ali postoji mogućnost drugoga vjenčanja nakon preminuća jednoga od bračnih drugova, te sveti red s tri stupnja: đakonat, prezbiterat i biskupstvo prima se jedanput. Iz ovoga je razvidno da sakramenti prate kršćanski život i podupiru ga u stalnom duhovnom rastu.
Za sakramente krštenja i krizme potreban je za muške kum, a za ženske kuma, koji su povjerenici Crkve i roditelja, te jamci za budući kršćanski i katolički, te sveukupni vjerski duhovni rast i odgoj. Osim toga, dužnost je kumova pratiti svoje kumče kroza život, zatim moliti se za njega i njegovu obitelji pokazujući im svoje vlastito kršćansko uvjerenje i pravi oblik življenja. Za vjenčanje je potreban svjedok, čija je uloga također važna s vjerskoga gledišta u smislu poticanja na ustajanje u trenutcima kriza i padova.
Djelitelji svih sakramenta jesu: papa i biskupi, a svećenici sakramenta krštenja, ispovijedi, slavitelji su svete Mise, zatim krizme i to kad ih biskup delegira, bolesničkoga pomazanja i ženidbe, te đakoni mogu krštavati i vjenčavati, uza biskupa i svećenike trebaju sudjelovati u Misi, ali oni imaju i druge oblike djelovanja unutar Crkve, kao i svi vjernici laici snagom temeljnoga sakramenta krštenja, zatim ispovijedi, Pričesti, krizme… Uza sakramente uvijek je bitna i Riječ Božja koja sve projašnjava upućujući na pravi život.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
