Grkinja hrabro i nezaustavljivo priđe k Isusu, učini poklonstveni čin i reče mu s puno uvažavanja, naklonosti i ljubavi: “Gospodine, pomozi mi!“ Ovo je izrečeno iz dubine njezine duše. Nema dubljega dna iz kojega bi se moglo nešto ovakvo ponovno reći. Ovu molitvenu formulu i mi koristimo u svojim svakodnevnim molitvama bilo u jednini ili u množini. Na ove njezine molitvene vapaje Isus je odgovorio da ne priliči uzeti kruh i baciti ga psićima ili kako kaže evanđelist Marko neka ona dopusti činjenicu, te se najprije nasite djeca, a ne dolikuje oduzeti kruh djeci i dati ga, odnosno baciti ga psićima. Ovo je način suobraćanja s ovom Sirofeničankom, koji je želi provjeriti u vjeri i nakani s kojom je došla Isusu. Njezinu istinsku s dna duše duboku vjeru nije mogao pokolebati jak potres Isusovih riječi. Ona je toliko u sebi stabilna i s jakom vjerom da je ne može ništa odvratiti od Isusa i njegove Božanske moći iscjeljenja u duhu od zloduha njezine kćeri koja je ostala kod kuće u postelji. Ne može je zbuniti niti činjenica kome je prvotno poslan, niti izričaj kome što ne priliči uzeti i kome to ne priliči udijeliti, jer ona se spušta na svu tu razinu nepriličnosti i doživljava Isusov govor s puno duha i ljubavi, te povjerenja da je neće otpustiti neuslišanu. Ona se nimalo ne osvrće na religijske različitosti, nego sve vrelo ljubavi i vjerskoga vidi u Isusu, koji je apsolutni gospodar Božanskoga, vjerskoga i ljudskoga.
Ova odlučna i hrabra Grkinja na sve to odgovorila mu je, jer je vrlo brzo i mudro zaključila, da psići jedu od mrvica i mrva što nekontrolirano padaju po podu uokrušce gospodareva stola, a evanđelist Marko veli od dječjih mrvica, jer i djeca vole drobiti, mrviti, prosipati, pa i razbacivati jer ne znaju vrijednost hrane. Ima ljudi koji ništa ne znaju pojesti a da oko njih sve ne pršti i rasipa se po podu, pada na pod, prolijeva se po stolu i svemu uokolo stola. To je cijeli dramatični kazališni čin u koji ulaze i domaće životinje, poput mačaka, psića i sl. To je kazalište blagovanja hrane i prosipanja mrva i mrvica.
Kad je Isus čuo njezin odgovor, rekao joj je vrlo pohvalne riječi, koje bismo i mi za sebe željeli čuti, ali ako to uistinu zaslužimo. Rekao joj je: “O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.“ I upravo toga časa zbog izgovorenih riječi u vjeri žene Grkinje u dubokoj njezinoj vjeri napustio je zaslugom Isusovom njezinu kćerkicu Nečastivi zloduh.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
