U vazmenom vremenu čitamo izvješća iz Djela apostolskih (Dj 2,14a.36-41), odnosno razmatramo o živoj djelatnosti Pracrkve. U ovom našem odlomku imamo govor Petrov na dan Pedesetnice, na blagdan Duhova. Petar nadahnut Duhom Svetim neustrašivo je govorio narodu sve ono što se dogodilo vezano za Isusa. Potiče također narod da se svi obrate, zatim da se krste pojedinačno u ime Isusovo kako bi im se oprostili svi grijesi i da prime dar Duha Svetoga. Narod je prigrilio riječ njegovu i učinio sve onako kako je govorio. Ovdje vidimo praksu Pracrkve koja će se nastaviti do dana današnjega, a to je propovijedanje obraćenja i dijeljenje sakramenata koji su izvori i vrutci kršćanskog života.
U drugome čitanju razmatramo nad tekstom iz Prve Petrove poslanice (1 Pt 2,20b-25). U ovom kratkom odlomku kaže se jasno kako je Bogu milo ono stanje našeg duha kada čineći dobro trpimo i strpljivo podnosimo svoj teret, prigovore i sl. Uzor takva stila života imamo u Kristu koji je također čineći dobro trpio, čak bio razapet na križ, ne radi svojih grijeha, jer je on “grijeha ne učini”, nego radi nas i našega spasenja. “On koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo.” Ova pouka Petrova na temelju Kristova života jest novost u ovome svijetu u kojem vlada nepodnošljivost, mržnja, osveta itd. Pogotovo je bila novost u ondašnjem vremenu kad se nije moglo trpjeti a činiti dobro. Ni danas nije jednostavno činiti nekome dobro a da se trpi od toga kome se čini dobro! To je za nevjernike naivnost, glupost, izgubljenost…i za ovaj svijet, a za Boga nije.
Današnje evanđelje (Iv 10,1-10) ima dva dijela. U prvom dijelu Isus pripovijeda prispodobu o ovčinjaku, pastiru, ovcama, te kradljivcu i razbojniku. Naime, pravi pastir ulazi u ovčinjak na vrata, što je posve normalno. On se brine o svojim ovcama s ljubavlju i dostojanstvom. Izvodi ih na pašnjake i ide pred njima kao dobar pastir. Trudi se da nijednu ne izgubi ili da je vuk ugrabi. Ako netko čini sve suprotno u odnosu na sve ovo, onda on nije pastir, nego tat, kradljivac, razbojnik. U drugom dijelu evanđeoskog teksta Isus tumači prispodobu svojim učenicima, a i nama koji je čitamo. On slikovito kaže: Ja sam vrata ovcama! Odnosno, on je onaj kroz kojega i po kojemu ulazimo u novi život. Poruka je ovim vrlo jasna svim vjernicima a pogotovo pastirima, tj. biskupima i svećenicima koji čuvaju svoja stada, svoje vjernike. Svi trebaju biti nakloni svojim vjernicima pomažući im propovijedanjem obraćenja i dijeljenjem sakramenata. To je ono najvažnije, a ostalo ovisno o vremenu i uvjetima. Poruka o Dobrome Pastiru odnosi se i na sve oblike pastirske djelatnosti u narodu i obitelji.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
