Psalam 46 (45) je zacijelo Davidov u obličju pjesme. Upute zborovođi: Sinova Korahovih i po napjevu “Djevice“.
Sveti pjesnik veliča svoga i našega jednoga i svetoga Boga govoreći da je Bog zaklon i utvrda, te pomoćnik koji je sprema pomoći u svim našim ljudskim, teškim, ovozemaljskim nevoljama. Kako lijepe pjesničke slike: zaklon i utvrda! Mi koji imamo iskustvo života na ovome svijetu i dobro znamo koja je vrijednost zaklona kao i vrijednost utvrde. Budući da je to tako, stoga se mi ovozemaljski putnici i žitelji ne trebamo bojati kad se ljulja zemlja, dakle kada su potresi i kada se ruše bregovi u more, kada se sve ruši i narušava, te kada smo u strahu i nevoljama, ali ne trebamo se ničega bojati jer Bog je uz nas. I sljedeća strofa nas ohrabruje, a u njoj se govori o tome neka buče i bjesni morsko valovlje, zatim neka dršću bregovi, odnosno neka se tresu i ljuljaju u svoj svojoj žestini. S onima koji su Jahvini/Božji čvrsto vjeruju da je On s njima, nad vojskama i njihova je utvrda Bog Jakovljev. “S nama je Gospodin nad vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!“ Ovdje on predstavlja sigurnost i utočište u teškim trenucima. Jakov, hebrejski ja’aqōb što znači: “onaj koji hvata petu” i neka Bog štiti, treći je starozavjetni patrijarh, sin patrijarha Izaka i Rebeke. Lukavstvom je dobio od slijepog oca Izaka blagoslov prvorođenca umjesto starijega brata Ezava. Pojam lukavstvo poznat je svim narodima ovoga stvorenoga svijeta i mnogi su se njime služili u raznim oblicima dioba i djelatnosti. Očito je da se to nije tumačilo pod vidom grijeha u ovome slučaju, ali svatko čitajući tu činjenicu zastane i promišlja o toj prijevarnoj igrivosti, koja ga je dovela do uzvišene počasti ali ane pod imenom Jakov nego Izrael. Dakle, Jakov je kasnije nazvan Izrael, hebrejski Yiśrāʾēl, otac je 12 sinova koji su rodozačetnici 12 izraelskih plemena. Isus je više stoljeća kasnije izabrao 12 apostola na spomen 12 izraelskih plemena. Isusovim rođenjem i daljnjim životom i djelovanjem otpočeo je Novi zavjet!
Sada u nastavku pjesnikova pjevanja imamo tvrdnju da rijeka i njeni rukavci vesele grad Božji, a taj grad je presveti šator Višnjega. Usred toga grada, odnosno šatora, Bog je u njegovoj sredini i stoga se ne treba bojati da će se taj grad poljuljati, jer njemu od rane zore Bog stoji kao potpora. Unatoč svu bijesu naroda, zatim rušenju carstava i kraljevstva, i bez obzira na sve to, Gospod kada zagrmi svojim božanskim glasom sva se zemlja trese i kad zapljusnu kiše ona se natapa i rastapa. No, oni koji su s Bogom, Jahvom molitveno i životno povezani, ne boje se jer je s njima Bog nad vojskama i njihova je utvrda Bog Jakovljev/Izraelov. I tako će to biti zauvijek i u ovome i u onome svijetu, samo u raju nema nikakva ratovanja, jedino u paklu, a nadmudrivanja u čistilištu dok se ne presele u raj. Dok je “pakao“ donekle i u čistilištu jer se pakleno muče da se iz njih izvuče kajanje, a posve i trajno u pravom paklu kao kazna onima koji su i ovdje ratovali, te sve druge nepodopštine tvorili i činili. Zato valja ovdje u ovome svijetu prestati s ratovima i sa svim oblicima mržnje.
Pisac poziva sve ljude, žene i djecu svih uzrasta i svih obdarenosti koji su članovi ovoga svijeta kako u svim vremenima od postanka do danas, tako i dalje kako i dok budućnost traje da dođu i gledaju djela Božja, da vide strahote koje je on učinio na zemlji, na našem obitavalištu od rođenja do smrti. Oni koji su pokojni žitelji ovoga svijeta dolaze na uvid svojim duhom, a koji su još u hodu isto tako dohode svojim duhom i sve gledaju i vide što je Bog učinio i što sve kani učiniti. Najbolje od svega što mi, stvorenja Božja, pomno gledamo, pogotovo to da Jahve po cijeloj zemlji ratove prekida, govoreći da je dosta besmislenog ratovanja, da sada umnošću, smijehom i ljubavlju ratuju jedni protiv drugih i svi protiv svih, jer ljubav nikoga ne oštećuje. Uz prekidanje ratova on, Jahve, sve razoružava, zatim krši lukove i lomi koplja, te štitove ognjem sažiže. Prijeti svima da prestanu s tim gadostima i glupostima i da znamo tko je On, On je Bog naš, a mi smo ovce paše njegove što ih on čuva. On je uzvišen nad pucima što ih je stvorio na zemlji, a uzvišen je nad njom i njezinim žiteljima. I hrabri nas pjesnik David da je s nama Jahve nad vojskama i naša je utvrda u ovome i budućem svijetu Bog Jakovljev/Izraelov.
Don Ilija Drmić /Tomislavcity
