Sutra je Međunarodni praznik rada. Gdje god postoji svijest o radništvu i radničkim pravima ovaj dan se obilježava, u mnogim, i to najnaprednijim državama prosvjedima, u drugima organiziranim proslavama uz obvezni grah, a u Bosni i Hercegovini roštiljom.
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Na ovaj dan godine 1886. u Chicagu u prosvjedima ogorčenih radnika došlo je do sukoba s policijom. U uličnom ratu poginulo je više radnika, a od uhićenih, njih osmoro osuđeno je na smrt. Industrijalizacija i ljudska nezajažljiva pohlepa su uzimale svoj danak. Po tko zna koji put ljudi su jedni drugima postali roblje i gospodari. Dvanaestosatno, četrnaestosatno i osamnaestosatno radno vrijeme sa samo slobodnom nedjeljom, katastrofalni radni uvjeti i plaća s kojom se gladovalo i bolovalo bilo je previše. Uostalom znate da volim knjige. Ako želite znati kako je to izgledalo pročitajte Germinal, naturalistički roman velikoga francuskog pisca Emila Zole. Zahtjevi radnika su i danas aktualni i čine one tri osmice. Uz opći zahtjev za dostojanstven život od svojega rada, radnici u Americi su istakli parolu o osam sati rada, osam odmora i osam kulture i obrazovanja.
U uređenim društvima to tako i izgleda, iako uvijek ima iskakanja i prosvjeda. U dobrom dijelu svijeta stvari su daleko od osnovnih radničkih prava.
A sada ću se vratiti u za neke davna, a za moju generaciju, i starije i ne tako davna vremena. U socijalističkoj Jugoslaviju su slavili Praznik rada, država i partija, kao i u svim komunističkim zemljama zaklinjala se u avangardno radništvo i promoviralo „diktaturu proletarijata“. Mi djeca smo bili posebno oduševljeni stavljanjem konzervi na štapove u kojima je gorio benzin. S tim bakljama smo u proljetnoj sunoćici trčali po naselju. Nismo mi znali što slavimo, bilo nam je lijepo i zanimljivo, onako djetinji. Odrasli su ili radili kod kuće na te dane, a oni partijski angažirani i „klasno svjesni“ išli na komunističku zornicu s karanfilima na reverima kaputa. E da je taj kult rada i radništva bio iskren, koja sreća, no nije bilo tako, iza toga se krila isprazna retorika i radnici koji su živjeli svakojako. Iz toga radničkog „blagostanja“ i zaklinjanja u proletarijat, ljudi su bježali na kapitalistički Zapad.
Devedesetih mi mislili da nam neće trebati ovaj „komunistički relikt“
A onda su došle devedesete, nestao komunistički lager i Jugoslavija, uspostavljena „tržišna ekonomija i privatna inicijativa“. Naivno se povjerovalo kako će doći Zapad, zapadni radni dani i zapadne plaće. A Prvi maj u našem kraju je prešutnom većinom postao nepoželjni relikt komunizma. Začudo, među protivnicima bilo kakvoga obilježavanja dana rada su se našli i oni radno ovisni. A objašnjavati, odakle je to poteklo i da stvari nemaju veze s komunizmom koji je samo uzurpirao i izideologizirao taj dan, nije imalo smisla, malo tko je htio slušati o Chicagu i američkim radnicima. I nove države su ovaj dan ozakonile kao praznik i neradni dan, a u Bosni i Hercegovini se nastavilo obilježavati dva dana kao i u Jugoslaviji. I ovaj put neka, slažem se. I ove države su nastavile organizirano kuhati grah u čemu je poseban majstor bio pokojni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Dok se grah krčkao svake godine, poduzeća su odlazila u stečaj, a oni sretnici koji su imali posao su prepuštani na milost i nemilost raznih poslodavaca. Kakvo osmosatno radno vrijeme, kakva plaća, ne smiješ ni spomenuti! To je bilo donedavno uz onu čuveni, ako radnik progovori, „ako ti se ne sviđa, a ti ajde di ti je bolje“. Tko smije i pomisliti na sindikalno udruživanje, to je srezavano u korijenu, izuzev u javnome sektoru, on je u tome neka druga priča. Ostatak priče i sami znate, nedostatak radne snage na Zapadu i egzodus.
Dugo, dugo će još trebati ovaj praznik
I tamo na Zapadu i kod nas i u cijelome svijetu praznik rada je potreban jer borba za radnička prava je stalna borba.
Kako sreće da jednoga rada svi budu zadovoljni i nitko izrabljivan. Kamo sreće da nam Praznik rada jednoga dana ne trebadne.
Do tada, ni riječi protiv Dana rada.
Foto: Primoštenski vinogradi/Ilustracija/Hrvatski krški pašnjaci/FB
