Što se tiče uputa zborovođi za pjevanje ovoga Davidova Psalma 15 (14), njih nema, a to znači da se zborovođa može snaći uzimajući već prethodno ispisane upute u navedenim i kratko opisanim psalmima.
Sveti pisac ovoga psalma kralj David, postavlja pitanje svome Bogu Jahvi: Tko smije prebivati u šatoru tvome i tko može stanovati na tvojoj svetoj Gori? Drukčije rečeno: Tko može sudjelovati s tobom u Hramu tvome: tvoj šator – tvoja sveta gora – tvoj Hram? I kao da istovremeno čuje Jahve, te odgovara: Može stanovati na toj Gori i boraviti u Hramu moleći se samo onaj tko živi čestito, uzorno, primjereno, tko je pravedan, istinit, tko nije klevetnik umom i jezikom, onaj koji bližnjima ne nanosi zla, ne sramoti susjede svoje, koji zlikovce prezire, a poštuje one koji se boje Boga. Dakle, svi ovi nabrojeni vjernici mogu slobodno biti dionici Božjega slavlja u Hramu.
Zanimljivo je to što se kaže da treba zlikovce prezirati, a taj pojam znači osjećati ili pokazivati prema njima tvrdokornima i nepopravljivima krajnje omalovažavanje, prezir ili gnušanje prema nekome ili nečemu u njima, te smatrajući ih bezvrijednima ili ispod svoje časti, a pogotovo što ne drže do časti Božje. Nije to omalovažavanje koje nema povoda. Povod je ovdje zlikovačko ponašanje. Dokle god to traje, može trajati i odstupanje od takvih osoba, ne bi li na taj način spoznali svoje zlikovačko ponašanje koje se ne uklapa u normalno ljudsko društvo. To je snažan niječni stav koji uključuje kajanje za grijehe i promjene života i djelovanja s ljudima i Bogom. Još jedno, razlog takvome stavu i postupanju leži u posve ukorijenjenoj zloći zlikovaca za koju su izgubili svaki osjećaj kao i svaku potrebu da se poprave, promijene nabolje, te da se i oni okrenu svome Bogu, Jahvi, ako u nj vjeruju, i konačno da mogne prebivati u Božjem šatoru i stanovati na svetoj Gori Božjoj skupa s ostalim vjernicima i ljudima dobre volje za dobra djela i izvrsne ljudske čine koji druge razveseljuju i potiču na ustrajnost življenja u ovome svijetu. Naš pjesnik osjeća težinu poruke Božje zlikovcima jer su oni nepoćudni i gluhonijemi na zov obraćenja, što je u biti za njih vrlo pogibeljno. Oni se svojim zločinstvom tjelesno i duhovno troše do psihičkih bolesti i svih drugih oboljenja. Inače, mali im je korak do ulaska u Hram Božji, a on se sastoji u sljedećem: njihovo obraćenje, promjena života i odustajanje od zla drugima i samima sebi, te stvaranje kaosa i nereda u zajednicama da se ljudi moraju skrivati i zaključavati. Svakako treba poticati zlikovca da se oslobodi svoje zloće zlikovačke i postanu normali članovi ljudskoga društva, a da ne govorimo o vjerskim stavovima koji uvijek uravnotežuju svakoga čovjeka, svako ljudsko biće.
Nadalje, u završnoj strofi ističe istu misao na pitanje Jahve: Tko smije prebivati u šatoru tvome, tko li stanovati na svetoj Gori tvojoj? A ta misao i odgovor glase: koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege; ne daje novca na lihvu i ne prima mita protiv nedužna. Tko tako čini, neće se nikada pokolebati i Bog će ga nagraditi u svome svetištu takvom velikom nagradom, a ta je da može biti gost i molitelj, te primiti Božju blizinu i prisutnost u molitvenom zajedništvu u Božjem Hramu. Pjesnik može svoga Boga, svoga Jahvu upitati o toj činjenici tko može boraviti u šatoru njegovu, ali samo Bog može odlučiti i nitko drugi, jer Bog vidi nutrinu ljudskoga bića, srce, volju i um, ma vidi ga u svoj njegovoj cjelini postojanja i djelovanja, i to vidi ga trajno. Boljega snima nego ikakve moderne kamere.
Ovaj je psalam Davidov hvalospjev o pravednosti i moralnom načinu življenja i djelovanja u duhu i nauku svoga Boga, kao i redovito moljenje u Hramu sa svim vjerskim uvjetima prema samome sebi, bližnjima i svome Bogu. Ovdje valja navesti Ps 118 u kojem se pjeva: Otvorite mi širom vrata pravde: ući ću Gospodinu zahvalit! Ovo su vrata Gospodinova, na njih ulaze pravedni i on ih pušta da mu budu gosti – Jahvini gosti!
