I u svezi s uvodnim dijelom u ovaj Psalam 21 (20) možemo samo reći da je psalam Davidov, a sve one uobičajene preporuke za pjevanje ovoga psalma mogu se pronaći u prethodnim psalamskim uputama. Ovaj psalam pisan je oko 1000 godina prije Krista kada su odnosi u društvu bili drugačiji od današnjih, ali ima i istosti, pa zato je dobro objaviti ga radi molitve za naše narodne vođe za koje se u prvom redu valja moliti da ih Bog vodi i nadahnjuje u dobrome i pravednome djelovanju, kao i sve nas žitelje. Ovaj psalam nudi nam takvu vrstu duhovnoga djelovanja za naše odgovorne osobe.
Ovaj psalam je s naslovom Zahvala za kralja, a prethodni je bio Molitva za kralja, ima svoju poruku koja treba znati cijeniti onoga tko se brine i skrbi za svoj narod. Ta skrb uključuje mnogo toga, a svakako treba imati u vidu zahvalu Bogu za ovoga kralja Davida, kao i za sve naše nekadašnje i sadašnje kraljeve i vođe za dobrobit svoga naroda. Moleći se za kralja Davida, valja naučiti molitvu za svakoga vođu svoga naroda u sadašnjem i budućem povijesnom razdoblju da bude pravičan i pravedan u svim svojim nakanama, odlukama i poslovima. Vjernici se javno mole za svoje narodne vođe, a svima nam je uzorom ovaj psalam.
Psalmist otpočinje ovaj svoj psalam pjevanjem Jahvi i njegovoj božanskoj moći kojoj se veseli jer ona je najveći oblik moći, većega oblika nema. On radosno kliče zbog Božje pomoći njemu kao kralju. To mu ispuni njegovu želju srca, te ne odbi molitve njegova uma, usana, srca. Tako ga je Bog nagradio blagoslovima sretnim i na glavu mu je stavio kraljevsku krunu od suhoga zlata. Uz to za svoj život ga je molio i Jahve, Bog mu je dao premnoge dane za vijeke vjekova, dakle blagoslovio mu dugi vijek i upravu. U sljedećoj strofi pjeva da je kraljeva slava velika zahvaljujući pomoći Božjoj, a uresio ga je veličanstvom i sjajem, što svatko doživljava, pa onda i sam kralj koji vrši tešku dužnost za svoj narod. Bog ga je učinio blagoslovom za vjekove i veseli ga radošću svoga lica, što znači da se susreću na molitvi i da se uslišava molitva kraljeva. Kralj se uzda u Boga Jahvu i prema dobroti Svevišnjega neće se pokolebati niti prevariti u načinima vladanja kao ni u odlukama.
Moli Jahvu da njegova ruka pronađe sve kraljeve dušmane, neka desnica njegova stigne sve koji kralja mrze. Neka im bude kao u peći ognjenoj, tj. neka izgore kad ugledaju Jahvu i lice njegovo. Moli dalje da ih Jahve gnjevom uništi i neka ih oganj proguta, čak i njihovo potomstvo neka satre sa zemlje i rod im od sinova ljudskih. Sve su to teške misli i riječi, kao i sama djela. Ovo je slika nevolja s kojima je živio Božji narod, ali i mnogi drugi narodi slično su živjeli, jer nije jednostavno biti progonjen ili progonitelj. Sve je to djelo zla i ljudskih grijeha koje Jahve vidi i trpi kako onda tako i danas.
Dalje, slijedi pripovijedanje o uvjetnom kovanju protiv kralja i spremanju spletki u čemu neće uspjeti. Ta, Bog će ih isprepadati i na svoj način natjerati u bijeg i svoj luk će okrenuti prema njima. Psalam završava poklikom Jahvi da ustane u svoj svojoj sili i da dopusti pjevati pjesmama i tako slaviti snagu Božju.
I ovdje je riječ o strahovima što ih proživljava kralj i narod, odnosno svi kraljevi svijeta, kako god se zvali. Oni iz straha mole, zatim iz straha prave oružja, u strahu rađaju djecu, u strahu od susjeda žive radeći da prežive, zatim kadno kada zarate se i potom zbrajaju svoje žrtve i sve ostale nevolje. No, ne ratuju oni samo protiv onih drugih, nego i međusobno se svađaju, tuku pa čak i ubijaju. Jahve Bog im uvijek stoji kao onaj nepoznati a postojeći, kojemu se valja moliti da sva ta ljudska zla završe ili će tek završiti za onoga kada tko od njih umre ili bude ubijen. Molitva za kralja veoma je potrebna kao i mir, a i zahvala Bogu za kralja i mir također je neophodna. Nekadašnji i današnji uvjeti su različiti, ali nevolje i ratovi su pregorka stvarnost ljudskoga roda.
Don Ilija Drmić /Tomislavcity
