Rijetki su vozači da nisu ili neće napraviti prometni prekršaj. Čovjek griješi unatoč namjeri da poštuje prometne znakove i ne vozi brže od određenog, ne parkira gdje parkirati nije dopušteno. Zalomi se pored najbolje volje.
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Sada ustranu namjerni kršitelji propisa, oni koji smatraju da su poštovatelji propisa njima smetnja na cesti, a struka koja donosi sigurnosne odredbe zapravo zlobna nestruka krajnjih namjera da njih sposobnjakoviće ograniči i kazni.
Kada ste dobili obavijest ili nalog da platite za počinjeni prekršaj, imate mogućnost prije isteka petnaest dana platiti upola manje. Uredan čovjek će postupiti ispravno, platiti kaznu u zakonski predviđenom roku, umanjiti financijsku štetu i pomisliti kako je taj, uglavnom radom zarađeni novac kojega nikada nema dovoljno, da je pazio, mogao upotrijebiti puno korisnije. Ovisno što se preferira, može se kupiti kilu i po trešanja, pola kile pečenoga, možda knjiga…
Ali prečesto nije novac u pitanju. Već mjesecima slušam pritužbe vozača ulovljenih u prometnom prekršaju kako su dodatno kažnjeni, a da zakon tu kaznu nije predvidio. Radi se o svakojakim situacijama na vrijeme plaćene prekršajne kazne nakon koje sustav označi da je plaćeno ili kolokvijalno, na računalu, u sustavu se zazeleni. Ali, uredno plaćeno, istekla registracija, kad tamo, ne zeleni se već crveni. Platili ste, imate uplatnicu, ali tamo stoji da novac nije legao na račun ministarstava financija. Nešto je pošlo po zlu greškom pri uplati. Novac uplaćen na neki stari račun koji više nije aktivan i zapeo u međuprostoru, novac uplaćen na krivi račun ili pogrešan račun. I onda počinje živciranje, zivkanje, hodanje. Umjesto da ste na poslu ili u horizontali na leđima, trčkarate od policije do pošte i na sve načine dokazujete što dokazivati ne biste trebali; da ste platiti. Otkuda znam je li račun koji mi je ispisan i nisam ga isisao iz prsta točan ili netočan, je li upisano „000“ ili nije, a trebalo je. Sustav melje i stranku i zaposlenike u policiji, pošti, trezoru, eteru i tko zna gdje. Vozači-prekršitelji gube živce i počesto se istresaju na prvu instancu onih koji bi kaznu trebali brisati, a ne mogu jer nije novac stigao gdje treba iako je kažnjenik birokracije uplatio na vrijeme i u vjeri da je sve u redu. Prečesto je jedina mogućnost da platiš punu kaznu jer nisi uplatio na vrijeme, iako si uplatio na vrijeme, a onda podnosi zahtjeve da ti se vrati ono na vrijeme uplaćeno, ali neregistrirano. Sve ovo je pokora, frustracija, gnjavaža i nemali gubitak vremena. Država se jedva čeka pohvaliti kao je uvela neku elektronsku novotariju koja pojednostavljuje administraciju i građanima štedi vrijeme i energiju, a onda se sustav izokrene i čini nemoćnim i građanina i policajca, i poštara i administrativca.
O raznim situacijama diljem države već odavno mi ljudi pričaju, jer ih ovo itekako žulja. A ja, do sada ni mukaet. Smatrao sam da će se to riješiti jer su cijele kolone onih s plaćenim, a neizbrisanim kaznama. Računao sam na našu tromost i da će trebati nekoliko mjeseci, možda i jedna godina da se to svede na rijetke slučajeve, ali nije. Opet sam naivno vjerovao. Zato i pišem Magareću klupu, a ne veleumne tekstove.
Dajte ljudi, sjedite zajednički, detektirajte anomalije i riješite ljude gnjavaže. Ne znam tko bi trebao sjesti za zajednički stol. Ja predlažem predstavnike riznice, pošti, banaka i policije. Uklonite šumove u kanalima.
Nije mi žao vječitih recidivista, već pristojnih koji rijetko griješe.
Na kraju valja ponoviti još jednom poziv da se pridržavate pravila jer su osmišljena da štite naš život i živote drugih. Ne zaboravite da ne vozite po svojoj privatnoj prometnici već, ako vam nije do vas, ljudski i božanski je paziti na živote svih ljudskih bića.
Ako se poradi na poboljšanju sustava i još uspije, napisat ću odu i niz panegirika vlasti, državi, javnim i servisnim službama.
