Hercegbosanski interregnum
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Složenica interregnum je sastavljena od latinizama inter – između i regnum – kraljevanje, ili dobrom hrvatskom kovanicom međuvlašće. Dakle, ne vladavina, ne bezvlašće, nego ono između – međuvlašće. Ova riječ je nastala u davna, feudalna vremena i označavala je razdoblje od smrti kralja do izbora novoga. To se događalo u mnogim kraljevstvima, a kod Hrvata je najpoznatiji interregnum onaj kada je poginuo posljednji hrvatski kralj Petar Svačić (Snačić), a hrvatska vlastela se dvije godine nije mogla dogovoriti oko krune, pa su je na kraju dali Mađarima. U naše vrijeme interregnum je uglavnom u Vatikanu nakon smrti pape i izbora novoga.
U Hercegbosanskoj županiji još nema vlade po prošlogodišnjim izborima, dakle prošišalo je pola godine. Mislio sam ignorirati tu temu jer ovo nije to izuzetak, nego pravilo da se vlada u ovoj županiji oformljuje nakon mjeseci čekanja i kombiniranja. Toga ima i u drugim županijama i kantonima. Ali, naši razlozi su jednaki kao i kod drugih izuzev jednoga originalnoga. Ne dogovaraju se samo stranke tragajući za potrebnom većinom, nego se dogovaraju, odnosno ne dogovaraju Duvno i Livno. Uz međustranačke i međunacionalne prijepore mi imamo još i ovaj, znatniji od ova dva. Kada je završio rat i potpisan međunarodni, mirovni sporazum, došle su županije. Nakon izbora formirane su vlasti u deset županija. U našoj je to trajalo oko godinu i pol dana. U procesu mirenja sudjelovali su moćni ljudi tadašnje politike, ali ni oni nisu uspijevali posložiti rogove u vreći. Kako tada, tako i danas. Često se događalo da HDZ BiH ima potrebnu većinu, ali unutarstranačka neslaganja Livna i Duvna naprave unutar stranke dvije idejno suprotstavljene strane suprotstavljenije više nego prema oporbi. Slično, ali ipak u znatno manjoj mjeri je u Zapadnohercegovačkoj županiji na relaciji Širokog Brijega i Ljubuškog. Kod nas je stvar dodatno otežana ustavnom odredbom po kojoj je potrebna dvotrećinska većina u skupštini (17 od 25 zastupnika) umjesto jednostavne natpolovične većine. Tu uskaču i oni s minornim izbornim rezultatima, a bošnjačke i srpske ruke postaju odlučujuće. Čak mi je zadivljujuće da naši sugrađani Bošnjaci i Srbi i nisu zatezali uže koliko im je omogućeno, što Ustavom, što Duvnom i Livnom. Dok su Livnjaci nakon izbora imali dominaciju u Skupštini funkcionirao je princip da je predsjednik vlade Livnjak, ministar financija Duvnjak, policija nekad Livnu, nekad Duvnu. Sve su „pokvarili“ izbori na kojima se stvar okrenula i HDZ BiH dobio znatno više zastupnika iz Duvna. Duvnjacima je bilo sasvim logično da oni sada dobiju poziciju predsjednika vlade, a Livnjaci su mislili da treba ostati isto. Očito je da je Čović odlučio stati na stranu Livna jer se u Duvnu HDZ BiH raspao, a nastao je Pomak. Naravno, svi su pomakovci bivši hadezeovci.
Puče metla kao top…nema vlade, ne mogu se dogovoriti oko tajnika/tajnice Skupštine
Pomak i HDZ devedesetka stupili u, izgledalo je, čvrstu koaliciju i slijed događaja je trebao biti dogovor s nacionalnim strankama Bošnjaka i Srba i eto vlade… Ali, onda puče metla, kao top. Nakon konstituiranja Skupštine dugo je trebalo za novu sjednicu. Neki su problemi? A onda, puče metla kao top, umjesto nove vlade raspad, razlog sukob oko imenovanja tajnice Skupštine. I međuvlašće se nastavlja…do daljnjega. Kada zbrojimo sve izbore u trideset godina mi smo u međuvlašću nekih šest ili sedam godina.
A nije da nije važno. Vlada u tehničkom mandatu ne može donositi odluke koje bi obvezivale nadolazeću vladu. Nedonošenje odluka opet nije dobro, koči život i razvoj, ako ga uopće ima. U tome međuvlašću na čekanju su najvažnije poluge društva, a one su u nadležnosti županija. Na čekanju su zdravstvo, policija, školstvo i to baš tim redom važnosti za većinu nas takozvanih običnih ljudi. Tu su još koncesije, županijske ceste, socijala. Sve stoji, a može se samo dovršavati započeto i ugovoreno.
Srećom, proračun je usvojen, pa se plaće isplaćuju redovito. Proračun je nešto manji od 114 milijuna KM. Inflacija gazi, sve poskupljuje, a povećanje plaća od 5% ugrađeno je u proračun. Cijene i dalje divljaju, povećanje je već pojela inflacija, a makar eventualni razgovor o porastu plaća na porast troškova života nema ni govora, pregovori o korekciji plaća su se trebali dogoditi u već prohujalom travnju.
Da je vlada imenovana bio bih na kraju godine bogatiji za petstotinjak maraka
Zbog interregnuma ću na kraj godine dočekati siromašniji za nepoznati iznos. Da je u travnju, recimo dogovoreno povećanje plaće od 5% do kraja godine, u 8 mjeseci bih bio bogatiji za petstotinjak maraka, Ali u interregnumu se ne pregovara. E da ima vlade, bilo bi bolje, iako ima zlobnika koji kažu kako je međuvlašće najbolja stvar jer novac ide u samo najnužnije, nema muljaža i promašenih ulaganja, nema povišice plaća pa na kraju godine bude više para… u proračunu. A kad konačno vlada bude imenovana, može se malo razbaškariti.
P.S. Da pismeni ne pomisle da sam nepismen vladu pišem malim slovom umjesto velikim, kako bi trebalo jer se odnosi na konkretnu vladu Hercegbosanske županije. Kršim pravopis dok ne bude imenovana, a ne tehnička, međuvlasna. Tek onda veliko slovo.
