Dobrote dobroga sunca
Radujte se suncu s njegovim milostima,
jer je sunce krotko trulim kostima.
Divite se suncu s travom i s vijencima
i sa svježim hladom među zdencima.
Evo biljke rastu iz plodnosti tla,
sve nas miris zemlje blag obavija.
Poklonite se Suncu zbog dubokog sna
i slavite Sunce: Java Plavija.
Ne znam gde je sunce bolje;
na polju gdje ratari trude,
u pređi šume bez volje,
u bašti gdje gusle gude.
Ne znam gdje sunce pravo sunce znači;
u vinogradu gdje se vino bere,
na rijeci gdje se znojna nagost svlači,
po krajoliku brda kud se vere.
Sunce je svuda sunce bez mjere,
i kao bog je predmet prave vjere.
Sunce nam dijeli svjetlost i boju,
pjesmu pjesnika i sliku slikara,
i vedro uznosi u slavu svoju
nestalan ptičji let i Ikara.
Ima u suncu zlata što zjenu slijeti,
s njega se truni tkivo od prizraka lijepih.
Kuda god tumara,
širom zemlje jedno, razna čuda stvara,
u ćilimu slika nudi pregled lica:
sunce je u kruni bljeskova i para
zatravljena rapsodična žica.
Zato hvalite sunce i njemu budite vjerni:
kada ste svijetli, prema njemu ste smjerni,
budite suncem, svojom dušom neizmjerni.
I blagoslovite sunce, jer je blagoslov ono,
svetiji nego sveto zvono,
svakom životu, nadi i mladosti sklono.
Sunce nam pruža miris i cvijeće
i voće kroz rodno drveće
cijelo sunce brekće u punome klasu,
kao srce kuca u proljetnom glasu,
a po teškom mraku baš u noć duboku,
kao dragulj plamsa u sklopljenom oku.
Sunce je sreća bilja, ali znak sloboda
najčasnije povrh čistih voda;
Nego sve to
u kad mine ljeto
preostaje u jesenjem gaju
i u svakom čarobnome kraju;
sunce je nada zima
i ravnatelj klima.
Budite dobri suncu, a sunce dobro vama,
jer je sunce božansko i ima dosluha s nama:
za teške dane utješno živi u flaši vina,
za nerve bolesne povoljno u vatri djetelina!
Naše su oči na sliku sunca dane.
Augustin Tin Ujević
