U listopadu 2025. godine objavljena je knjiga fra Ante Pranjića „Od Dalme do Duvna”. Nakon ponovnoga čitanja, prof. Mate Kelava napisao je recenziju navedene knjige, koju u nastavku prenosimo u cijelosti.
Fra Ante je primarno svećenik, izvrstan propovjednik i ispovjednik, misionar, intelektualac možemo slobodno reći čovjek bura i nemira u vječnom ratu, sa svima oko sebe, s krivotvoriteljima istine, a osobito povijesne. Dajte mi čvrstu točku pokrenut ću svijet govorio je Arhimed, a fra Ante je našao tu točku. Njegova čvrsta točka je ilirski grad Dalma koja ga razlikuje od rimske Delme – Delminija i na toj tezi gradi svoju istinu o prošlosti svoga naroda i opjevanog Duvna. Nije istina da se ime grada Duvno izvodi od DELMINIUM, nego od DALMA – DL’MNA – srednjovjekovno DL’MNO prelazi u DUMNO i na kraju u DUVNO u kojem su Hrvati u 7. st. stvorili središte svoje župe.
Rimljani su srušili ilirsku DALMU u 2. st. prije Krista, Avari i Hrvati rimski Delminium u 7. st. poslije Krista kada su ga Hrvati naselili i naselju dali ime Županjac, dok je ime župe i biskupije i dalje, kao uostalom kroz cijeli srednji i novi vijek, do dan danas, ostalo Duvno. Turci su srednjovjekovni Županjac kojega su zapalili, sravnili sa zemljom i prozvali Županj Potok, od 18. st. Sedidžedid. Austrougarska je oslobodila kasabu Sedidžedid i vratila joj povijesno ime Županjac 1878. godine, a 1917. godine Županjac je dobio ime po tradicionalnom imenu župe i biskupije Duvno. Aleksandar Karađorđevic je 1928., iz unitarističkih razloga, Duvno preimenovao u Tomislavgrad po prvom hrvatskom kralju Tomislavu. Partizani su mu 1945. godine vratili ime Duvno, a na referendumu 12. kolovoza 1990. građani općine Duvno su izglasali ime Tomislavgrad zaključuje fra Ante na 5. stranici svoje knjige “Od Dalme do Duvna”.
Tomislav Beronić je 24. veljače 2025. godine objavio knjigu “Glagoljica prije Ćirila i Metoda”. Došao je do zaključka da glagoljska slova nije stvorio sv. Jeronim te da nemaju izvor u pismu Ćirila i Metoda nego su nastali iz nakita ilirskih žena što je uz ime ilirskog grada Dalma, a ne rimskog Delma išao u prolog fra Anti da su borbeni Dalmati naši pradavni pretci. Iliri nisu stvorili jedinstvenu državu. Postojali su doduše pojedini savezi ilirskih plemena koja nose rodonačelnika ili utvrde i grada kojemu pripadaju kao što fra Ante lijepo ime plemena Dalmati izvodi iz imena grada Dalma u stoljećima prije Krista.
Rimljani imenom Ilira nazivaju sva plemena od sjeverozapada do crte povučene uz Moravu i Vardar gdje su im susjedi bili Tračani koje su oni zvali barbarski narodi i osnivaju provinciju Ilirik sa prvim konzulom Cezarom 59. godine prije Krista. Rijetko gdje u popularnoj, a posebno u znanstvenoj literaturi kao što možemo u fra Antinoj knjizi pročitati da najstarije pisane tragove o Ilirima susrećemo kod grčkog povjesničara Hekateja iz Mileta u njegovom djelu “Putovanje oko Zemlje” iz 6. st. prije Krista ili pak ime grada “DALMIJ” i narod Dalmata koje Stjepan Bizantinac spominje u 6. st. poslije Krista, u svom geografskom leksikonu “NARODI” koji je pisao za bizantskog cara Justinijana među više od 40 ilirskih i iliričkih gradova koje prenosi iz Hekatejeva djela. Poučno je za svakog čitatelja čitati u ovoj knjizi o borbi ilirskih plemena za svoje ime, za svoj opstanak i za svoj životni prostor te o Ilirsko-ardijejskoj državi, zatim o rimskim saveznicima Daorsima, o sukobu Autorijata i Ardijejaca. Fra Ante zanimljivo piše o trajnosti ilirskog imena, o religiji kao poveznici kultura i naroda, a svi znatiželjni čitatelje koji žele saznati i naučiti da je Dalma najstariji naziv ili ime za antičko Duvno mogu to pročitati u poglavlju ove knjige pod nazivom ‘Djela hrvatske historiografije i književnosti’ od 133. do 222. stranice.
Gradovi su kao ljudi. Dobivaju ime po nečemu što je važno i značajno za to mjesto piše fra Ante u prvoj rečenici ‘Umjesto zaključka’, a mi bi mogli nastavit ovu rečenicu i kazati pisci povijesnih radova bilo da su profesionalni povjesničari ili ljubitelji povijesne istine kao naš fra Ante su kao svjedoci na sudu. U svojim knjigama bilježe svjedočanstva pisaca, kroničara, materijalnih ostataka, pisanih dokumenata, iznose svoja zapažanja, daju svoje mišljenje o njima na temelju vlastitih istraživanja i novih dokumenata i tako ih čuvaju generacijama koje će ih propitivati i donositi svoju istinu o njima kao i naš autor u ovoj knjizi.
“Sjeti se Rimljanine, pozvan si da mačem narodima vladaš” – pisao je Vergilije. Rim što je osvajao, palio, rušio vladao svijetom nestao je davno pod ruševinama svoje sile. Na tim temeljima, na svojoj zemlji, na žrtvi svojih predaka nastala je hrvatska država. Moćna Dalma je bila domaćin veličanstvenoj krunidbi kralja Tomislava. Mijat Tomić je simbol nepokorenog duha njezinih žitelja, a njezina mladost je zaustavila osvajačke horde 1991. godine i podigla pobjednički stijeg 1995. godine. Evo poruke ove knjige. Trebali bi je čitati.
Mate Kelava, prof.
