Obični mladić izvanredne vjere

Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Djelo Nikad nisam bio sretniji napisao je Jorge Boronat originalno na engleskom jeziku 2023. Hrvatsko izdanje, u prijevodu Nikoline Balen, objavile su 2026. Kršćanska sadašnjost i Zaklada Dostojanstvo i nada, u biblioteci Likovi.

Knjiga na 120 stranica prati život mladića Pedra, a podijeljena je na 13 poglavlja, od Ranog života do onoga S neba. Zanimljiv je i prilog fotografija iz obiteljskog albuma koji se nalazi u sredini djela.

Predgovor knjizi napisao je kard. Arthur Roche.

Priča započinje prikazom djetinjstva dječaka Pedra Ballestera Arenasa. Rođen je u španjolskoj obitelji, ali u Manchesteru 22. svibnja 1996. Ubrzo je dobio brata Carlosa, a zatim i Javiera. Obitelj je živjela u Didsburyju, a odmore su provodili u Španjolskoj. U obitelji se zajednički molilo, a Pedro je od djetinjstva prije spavanja izgovarao molitvu koja mu je služila kao ispit savjesti. Zavolio je krunicu i vodio je jednu vrstu dnevnika u kome bi se obraćao Isusu, a bio je i osjetljiv na potrebe drugih. Uskoro se, kao tinejdžer, upoznao s duhom Opusa Dei te rastao u molitvenom životu. Počeo je zapisivati odluke i ideje koje su nastajale tijekom molitve: „Ponašaj se prema Isusu kao prema prijatelju. Iskoristi prednost školske kapelice. Budi postojan u molitvi: imaj dnevni sastanak s Bogom. Nemoj ga propustiti.“ Imao je izvrstan smisao za humor, ali nikad nikoga nije ponizio. Shvatio je da mu je Bog dao nešto što mnogima nije i držao se sretnim čovjekom.

„Bio to sedmogodišnji dječak, ulični prosjak, sveučilišni profesor ili biskup Leedsa. Od najintelektualnijih do najobičnijih tema uvijek je pronalazio nešto čime bi pobudio pozornost onih s kojima je razgovarao i omogućio im uživati u njegovu društvu“, samo je jedan od Pedrovih talenata istaknutih u knjizi.

Međutim, kako je jednom prigodom podijelio s ravnateljem škole, mladić se osjećao previše privilegiranim: „da mu sve ide od ruke: poziv, obitelj, prijatelji, studij… I rekao da mu je, s obzirom na sve to, u molitvi palo na pamet zamoliti Gospodina za križ kojim bi nekako mogao platiti sve što je dobio“.

Pedru je uskoro dijagnosticiran rak kostiju u zdjelici. Preminuo je nakon četiri godine borbe, u dobi od 21 godine. Salfordska biskupija poduzela je korake za njegovo proglašenje blaženim i svetim te je proces službeno pokrenut u svibnju 2026.

„Pedro je već znao da mu preostaje manje od godinu dana života. Jednog dana rekao je sumještaninu: ‘Beskorisno je trošiti vrijeme računajući koliko mi je još vremena ostalo. Ako to loše prihvatim, mogu ležati u krevetu i čekati da smrt dođe i pokupi me. Ali postoje duše koje treba spasiti, a Bog zna koliko mi vremena daje’“ (str. 73).

U djelu je ispričana njegova priča, iskušavanje zvanja, križ, borba, apostolat, vjernost, sebedarje, uspon na Kalvariju te vjernost na Kalvariji. „Čini se da nitko ne zna tko je Isus. Međutim, on je ispunio sva mesijanska proročanstva“, zapisao je jednom prigodom; „Dovoljno smo sretni da znamo tko je Isus i što je učinio za nas. Trebali bismo reći našim prijateljima da je Isus Sin Božji i da je On sišao da umre za nas.“

„Ova knjiga nije tek uspomena. Ona je poziv. Na život bez straha. Na traženja onoga što je uistinu važno. Na to da se ne zadovoljavamo površnim životom kada srce teži nečemu velikom“, zapisao je nakladnik.

Knjiga se preporuča širokom krugu čitatelja, ponajprije mladima i studentima koji traže autentične uzore u suvremenom svijetu te onima koji se bore s osjećajem besmisla ili nesigurnosti oko vlastita zvanja. Također, koristit će i roditeljima i odgojiteljima jer nudi konkretan uvid u to kako obitelj i poticajno okruženje mogu odgojiti zrelu, radosnu i suosjećajnu mladu osobu.

Ovo dirljivo i ohrabrujuće štivo pomoći će svima koji nose teške životne križeve jer će im pokazati kako se patnja, kada je prožeta vjerom, ne pretvara u gorčinu, nego u izvor duboke radosti.