Bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima, donose Djela apostolska o Kristovu uzašašću. Novi način bivstvovanja Isusa Krista i njegove Crkve započinje njegovim uzašašćem. Isus ulazi u svoj božanski život. Sad ga ne mogu vidjeti tjelesne oči, ali ga može doživjeti svako srce u svakom trenutku i na svakom mjestu. Nije više ograničen fizičkim, zemaljskim zakonima materijalnoga postojanja. Njegovo uskrsno tijelo je postiglo vrhunac svoga dostojanstva jer sjedi o desnu Boga Oca svemogućega, kako ispovijeda Apostolsko vjerovanje. Kršćani vjeruju da je Isus treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega. To sjediti o desnu Boga Oca, znači da boravi u božanskom životu, proslavljen u duši i u tijelu. Bog i božanstva sjede, a molitelj „stoji” i ponizno moli. Jahve sjedi i šalje Mojsija, donosi knjiga Izlaska da izvede narod iz ropstva. Vladar sjedi na prijestolju i potpuno je zauzeo vlast. Sudac sjedi kad je u pitanju zadnji sud: Kad Sin Čovječji dođe sa svojim sjajem u pratnji svih anđela, sjest će na prijestolje svoje slave. Tada će se pred njim skupiti svi narodi, a on će ih razlučiti jedne od drugih kao što pastir luči ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi s desne strane, a jarce s lijeve, zapisuje sv. Matej Isusovo tumačenje učenicima.
O desnu Boga Oca, kako piše sv. Pavao Efežanima: postavljajući ga (Krista) ‘sebi s desne strane’ na nebesima, iznad svakog poglavarstva, vlasti, sile. Desnica je znak moći i vlasti. Otac je dao Kristu vrhovnu silu i snagu. Desna strana je znak najveće časti i poštivanja. Zdesna je dobro i dobrota, uspjeh, savez. Sjedne onaj tko je završio posao. Isus je dovršio spasenje. Otac je potvrdio njegovo djelo. Sjedenje bi značilo čast i blaženstvo za tijelo i dušu. Učitelj redovito poučava sjedeći. Krist sjedi, znači on je Bog, vrhovni vladar, poglavar, sudac, učitelj. Na zemlji je poučavao s brda, na jezeru s lađe, a sada poučava s neba. Ali to nebo nije nebo ruskog astronauta. Ruski astronaut se vratio iz svemira i priča među vjernicima i nevjernicima u kući: Eto, prokrstario sam svemir i nisam susreo nikakvoga boga! Svi šute, a jedna djevojčica je odgovorila: Da si pao, brzo bi ga susreo! U SZ nebo je prebivalište Božje. U to prebivalište stižu pravednici nakon uskrsnuća. U NZ nebo je simbol onostranosti i Božje nazočnosti. Izjednačuje se nebo s kraljevstvom nebeskim.
Nakon uzašašća, nebo je katedra našega učitelja. Uskrsli Isus Krist je prvenac umrlih, piše sv. Pavao Korinćanima. Gdje je prvenac, tu će biti i preostali, kao što smo mi. A u poslanici Efežanima piše: I sve mu je podložio pod noge, a njega dade za glavu nad svim u Crkvi, koja je njegovo tijelo. A gdje je glava, tu će biti i ostali dijelovi tijela, a to su njegovi vjernici koji su braća. Zato i kaže Mariji Magdaleni, a sv. Ivan zapisa: Idi k braći mojoj i reci im: ‘Uzlazim svome Ocu i vašemu Ocu, svome Bogu i vašemu Bogu‘. Potrebna nam je ta Božja blizina. Ako izgubimo blizinu Boga, postat ćemo bolesni. Tako se to događa u životu djeteta. Dijete od 3 godine ostaje tjedan dana s ocem bez majke. Čim je majka otišla, dijete se razboljelo. Velika vrućica na njemu. Nosi ga liječniku, ali nema pomoći. Kad se majka vratila, dijete je ponovno zdravo. Izgubljena blizina majke donijela je djetetu bolest. Božja blizina donosi zdravlje vjerniku. A Boga treba slaviti svojim životom. Preko nas treba djelovati Duh Sveti. Od pogleda prema gore do pogleda naprijed u budućnost. Za to je potrebna živa vjera i hrabrost. Ne biti skrštenih ruku, nego raditi.
Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo, pišu Djela apostolska. A sv. Matej bilježi Isusovu zapovijed poslanja: Idite i učinite sve narode učenicima mojim! Mi ne želimo ljude obmanjivati, nego im život posvjedočiti. Friedrich Nietzsche se izrugivao kršćanima da su mješači otrova, tj. da je naša vjera slatki otrov kojim uspavljujemo ljude. Bezbožni Jean-Paul Sartre reče: Pakao to su drugi. Mi kršćani ne zaboravljamo da je u drugome komadić neba ako je Bog s njime. Mučenik Pionije nam je posvjedočio: Život je lijep, a ipak mi tražimo ljepši. Divan je sunca sjaj, ipak mi tražimo drugi sjaj, koji ćemo jednom posjedovati. Vidljivo stvorenje je krasno, ipak mi znamo da postoje još veća dobra. Taj život, to sunce, taj sjaj može donijeti uskrsli Krist. A Kristovi učenici trebaju svjedočiti sve do nakraj zemlje. Biti Kristov svjedok znači ustima ispovijedati i srcem vjerovati. Nositi u sebi Duha Svetoga. Svaki čovjek svjedoči, ali samo je pitanje kako svjedoči: dobro ili ono loše? Isusov svjedok je onaj koji sluša i ostvaruje evanđelje. Donosi radost i život svima oko sebe. Postaje drugi Krist. Krist ima naše ruke za taj rad do nakraj zemlje. Ima naše noge po kojima će dovesti ljude do spasenja. Govori preko naših usana i tumači im Božje zapovijedi. Pomaže ljudima upoznati Boga ljubavi, koji je izvor života. Zar to nije riječ s nebeske katedre našega Učitelja, Isusa Krista?! I još nam daje sigurnost da nas neće ostaviti same: Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta, donosi sv. Matej. Šalje apostole napunjene Duhom Svetim: Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju, piše sv. Marko i da to naviješteno djelo spasenja izvršavaju žrtvom i sakramentima. Oko toga se kreće sav liturgijski život. Tako uviđamo da je Kristovo uzašašće i naše uzdignuće.
Fra Ante Pranjić Pilipović
