Kratki uvodni dio ovoga Davidova Psalma 9 u svezi s pjevanjem je sljedeći: savjet zborovođi i po napjevu “Umri za sina“. Ima 11 strofa koje su označene slovima i to abecednim redom, a to je alfabetski slog: Alef, Bet, Gimel, Dalet, He, Vau, Zajin, Het, Tet, Jod i Kaf. Njegov nastavak slijedi u sljedećem Psalmu 10.
U prvoj strofi – Alef govori pjesnik David da slavi svoga Boga Jahvu i to svim srcem svojim i svom dušom svojom. Veli dalje da ispovijeda sva čudesna djela njegova diveći im se, te raduje se i kliče njemu od radosti, čije sveto ime spominje pjevajući s ponosom i zanosom, te tako spominje to ime Božje, a ono je Svevišnji.
U sljedećim stihovima – Bet zbori da njegovi dušmani natrag ustuknuše, padoše i pred licem njegovim pogiboše. Jer Jahve se zauzeo za njega i njegovo pravo s parbom njegovom, te je sjeo na prijestolje kao sudac pravedni. On kara pogane i pogubi bezbošca, te im imena izbrisa zauvijek. Ovo karanje zaslužili su svi oni koji su se okrenuli od Jahve, Boga i njegove Božanske pravednosti.
Stihovi naznačeni pod abecednom oznakom – Gimel govore o tome da su dušmani klonuli i zauvijek smrvljeni, jer im je Jahve gradove razorio, zacijelo potresima, te njegovim žiteljima više nema spomena među drugim narodima. Ovo zvuči grozno, ali tih grozota ima mnogo u našoj sveopćoj povijesti, čiji su tvorci sami razjareni ljudi i narodi. Rušenja gradova od potresa i ratnih drama bilo je uvijek i ima ih i u naše vrijeme u izobilju, a to se ne zbiva bez Boga, jer ljudi ga niječu, okreću mu leđa, zanemaruju ga, čak omalovažavaju govoreći da su bezbošci i niječu ga u svoj ljudskoj povijesti. Čim se tako postupa prema Bogu Svevišnjemu, događaji se nižu u svoj svojoj ružnoći, nevolji i tuzi da gore i ne može biti.
Strofa ispisana pod abecednim redom – Dalet naglašava istinu da Jahve dovijeka stoluje na svome prijestolju odakle izriče svoj sud onima koji zlo čine na ovome svijetu. Zla valja izbjegavati i ostvarivati život ugodan i sretan, a to može biti jedino u povezanosti sa svojim Bogom i njegovim Zakonima i Zapovijedima.
Sadržaj daljnjega teksta povezan je abecednim slovom – He što je nastavak prethodne psalamske misli, a ta je da je Bog pravičan i po pravdi sudi krug zemaljski. Uostalom on je dao razum svim ljudima da mogu spoznaju svoje stanje, napose grozno i strahobno, a sam Bog sudi po pravdi izričući svim pucima pravedne osude, što ih osjete i nevini kad im se ruše bezrazložno kuće, putevi, imanja, a od svega je najgore to što ginu i mlađi i stariji žitelji. Upravo te pravedne kazne djeluju na čovjeka, pogotovo na grješnike.
Sada slijede stihovi sa slovnim obilježjem – Vau, koji unose vedrinu za čitatelje. Kaže pjesnik i sljedbenik Božji da je njegov Bog Jahve tvrđava svakome tlačenome i tvrđava spasa u svim danima tjeskobe što tlači dušu i srce. I savjetuje sve koji znaju za Božje ime i veličanstvenu njegovu svemoć, ljubav i dobrotu da se uzdaju u njega, Jahvu koji ne ostavlja i ne zaboravlja onih što njega vole i ljube, štuju i nasljeduju.
Pjesnik David pod slovnom oznakom – Zajin sada potiče sve da pjevaju Jahvi i ističe govoreći da on prebiva, stanuje na svetoj gori Sionu, koja je u gradu Jeruzalemu, a sveti pisci nazivaju je Božji grad Grad. Moli ih da razglašuju svim pucima i narodima djela što ih je on učinio i čini sukladno ljudskim životnim stavovima koji bi trebali biti povezani s Božjim nakanama, stavovima i željama. Jahve ih se sjeća kao onaj koji je osvetnik do krvi kada su gomilali svoju grješnost, a sjeća ih se kada su kao siromasi jaukali i vapili i kada nije izostala njegova ljubav i darežljivost. Ta, Bog je uvijek uza svoje stvorove, napose ljude,
U stihovima – Het David se moli Jahvi da mu se smiluje, te pogleda nevolju u koju ga vrgoše njegovi neprijatelji. Zatim vapi da ga od vrata smrti izbavi kako bi mogao naviještati sve hvale Jahvine na vratima sinova i kćeriju sionskih, te da radostan kliče zbog spasenja Božjega i da ga širi svima koji čeznu za Božjim spasenjem.
Pjesnik David pod rednom slovnom oznakom – Tet govori u pjesničkoj formi da pogani popadoše u jamu što su je sami iskopali i stavili potajno svoje zamke za druge ali zamke su uhvatile njihove noge i strovalili su se u njihove dubine i mračnine. Jahve je tada rekao svoje i održao sud, te zaključio da su se grješnici spleli i zapetljali po djelima svojim. A to upravo prati takve jer tko drugome jamu kopa, sam u nju upada. To je vražja igra beskrajna, kojoj vjerne duše mogu uvijek izbjeći ako se usrdno mole svome Bogu.
I David koji je trpio mnoge udarce – abecedni red Jod, nadahnut Bogom reče da svi grješnici idu u podzemlje, pakao kao i svi pogani što odbaciše i zaboraviše Boga. Kaznili su se oni sami teškim kaznama.
I završni stihovi ovoga psalma – Kaf govore o tome da siromah neće upasti u zaborav zauvijek, zatim ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka. Naime, ako ih njihovi bližnji zaborave u pomaganju, neće ih Bog zanemariti i zaboraviti. On će ih se sjetiti i pomoći će im da dođu do njega i njegova kraljevstva. U završnici ove strofe nadahnuti pjesnik pjeva i moli govoreći svome Bogu da ustane kako se ne bi osilio čovjek, te moli ga da budu osuđeni pogani pred Jahvom, neka im Jahve utjera strah i neka oni spoznaju da su smrtnici koji neće gledati lice Božje, te ih valja poučiti toj činjenici ne bi li se promijenili.
Don Ilija Drmić
