Neću vas ostaviti kao siročad, reče Isus svojim učenicima, a zapisa sv. Ivan. Siroče je teško utješiti. Osjeća i doživljava nedostatak jednoga ili oba roditelja. Doživljava to i u materijalnom i duševnom pogledu. Nastaju i ostaju mnoge rane u duši siročeta jer ih ne liječi majčina ljubav i pažnja. Netko treba preuzeti ulogu majke ili oca i olakšati djetetu taj veliki nedostatak. Ali poteškoće prate i svakoga čovjeka bilo gdje i bilo kada. Možda si mlad i zdrav, ali imaš bezbroj poteškoća, neriješenih problema. Možeš biti bolestan ili u novčanim poteškoćama. Tko ti može pomoći i tko je uz tebe da bi ti bilo lakše? Možda ćeš pomisliti kako često i dobri Bog ne misli na tebe. Svi su te zaboravili. Martin Buber piše: Ima vremena u kojima se čovjek osjeća kao kod kuće, ali ima i vremena u kojima se čovjek osjeća kao na brisanom prostoru na kome ga nemilosrdno šibaju vjetrovi odasvud. Da, to je svakodnevni ljudski život. Nekako se u čovjeka uvuče strah i nesigurnost. Misli li još itko na mene? Jesam li još ikome potreban? Svi čeznemo za pažnjom i ljubavlju, poput maloga djeteta koje dođe materi i pita: Mama, voliš li me? – Da, sine, volim te, kaže majka. I dijete je mirno. Koliko smo svjesni da nas Sin Božji sve voli. Ostavlja svojima veliko obećanje: Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek, zapisa sv. Ivan. Da, Gospodine, ali zašto patim? Ljudsko iskustvo je iskustvo trpljenja.
Ako su mene progonili i vas će progoniti, upozorava Isus učenike, a zapisuje sv. Ivan. Iskustvo kršćanstva kroz 20 stoljeća govori o velikoj patnji i progonu kršćana. Svi su apostoli bili mučeni. Tijekom prvih tristo godina potocima je tekla krv kršćana po trgovima i arenama. Bili su vjerni i ustrajni u svojoj vjeri. Mnogi su vapili: Dokle ćeš, Gospodine? A Gospodin odgovara: Još malo, (…) vi ćete me ponovo vidjeti, jer ja živim i jer ćete i vi živjeti, bilježi sv. Ivan. Ali to malo, taj trenutak za ljude dugo traje i tko zna koliko će još trajati. Čovjek se osjeti kao siroče. Ostaneš bez posla. Ne znaš kako riješiti da obitelj ima komad kruha. Čak je ponekad i hrvatska Domovina kao siroče, među velikim državama, u neriješenim stanjima i ne ostvarenim planovima. Naš hrvatski narod je raspršen po svijetu. Pola ga je u domovini, a druga polovica po svijetu, raspršen kao siroče bez oca i majke. Imamo li nade? A Isus nam poručuje da se ne bojimo: Ma što me zamolili u moje ime, ja ću to učiniti, donosi sv. Ivan. Poslat će vjerniku snagu i hrabrost. Primit ćemo svjetlo i ustrajnost po Kristovu Duhu, po Duhu istine.
Duh istine, kako bilježi sv. Ivan, donosi utjehu i snagu, ali čovjeku vjere i sakramenata. Duh Sveti je branitelj – paraklet – i napominje Isusovo učenje i poučava Isusova djela: Kada dođe Branitelj, kojega ću ja poslati od Oca, Duh istine koji izlazi od Oca, svjedočit će za me, zapisa sv. Ivan i nastavlja da će Duh Sveti, Branitelj, doći ako Isus uzađe k Ocu: Odem li, poslat ću ga k vama. To slušamo u Isusovu oproštajnom govoru na rastanku s učenicima. Vrijeme od Uskrsa do Duhova, vrijeme je iščekivanja za apostole. Dok ne dođe Duh Sveti, apostoli još nisu sposobni svjedočiti Uskrsloga. U sličnom vremenu se nalazimo i mi. U četvrtak je Isusovo Uzašašće. Isus uzlazi na nebo, ali neće ostaviti apostole same. Uskrsli Krist, svojim uzašašćem dobiva svu vlast na nebu i zemlji. Osniva Crkvu i poslat će svojoj Crkvi svjetlo i snagu odozgor, kako nas poučava i II. vatikanski koncil u dokumentu O misijskoj djelatnosti Crkve: Gospodin koji dobiva svu vlast na nebu i na zemlji – prije nego će biti uzet na nebo – osnovao je svoju Crkvu kao sakrament spasenja i poslao apostole po svemu svijetu, kao što je i Otac poslao njega, davši im nalog: Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! A u dokumentu Svjetlo naroda piše: Dajući svoga Duha, On svoju braću, saziva iz svih naroda, na mističan način sastavlja kao svoje tijelo. Kršćani su danas u Kristovoj Crkvi ili u Kristovu tijelu. Molimo Krista da nam pošalje Duha Svetoga da možemo ispuniti ulogu koju imamo kao vjernici u njegovoj Crkvi. Neka se na svakom krštenom ostvari Kristovo obećanje, obećanje ljubavi i dolaska Duha Svetoga. Duh Sveti je Duh istine, prosvjetljenja i poučavanja. Donosi obrazloženje nade koja je u vama, kako piše sv. Petar. Tog istog Duha Svetoga primaju kršteni po svetim sakramentima kad na njih u ime Isusovo polaže ruke službenik Kristove Crkve.
Petar i Ivan položiše na njih ruke, i oni primiše Duha Svetoga, donose Djela apostolska. Polaganje ruku vanjski je znak prenošenja ili predavanja moći, vlasti ili blagoslova. Potrebni su taj vanjski znak polaganja ruku i molitva za silazak Duha Svetoga. Zanimljivo je što se to dogodilo u Samariji kad je apostol Filip propovijedao. Ljudi su povjerovali i krstili se. Čudesa su se događala, ali još nisu primili Duha Svetoga. I tada se pomoliše Petar i Ivan, i polagahu ruke na njih i oni primiše Duha Svetoga, piše u Djelima apostolskim. Tek tada kad su primili Duha Svetoga postali su potpuni kršćani i pravi članovi Kristove Crkve. Mogli su propovijedati i svjedočiti uskrsloga Krista. Jer i sami su primili Kristovu utjehu i snagu po Duhu Svetomu. Gospodine Isuse, neka i na nas siđe sila Duha Svetoga da ne budemo siročad u ovom svijetu. Neka dođe tvoja utjeha, Gospodine, da tebe Uskrsloga možemo svjedočiti u svom životu i radu: Dođi Duše Presveti!
Fra Ante Pranjić Pilipović
